Recenzija sa spojlerom (Ovo je doista bilo potrebno, tko želi neka pročita, ali ne osuđujete jer nije ni autorica bez veze na kraju knjige stavila spojler)
Nikada mi se nije dogodilo da u recenziji iznosim spojler, ali eto postoji za sve prvi puta, tako i sada, opravdano je jer moram napisati neke činjenice i svoje stavove o teškoj temi ovog romana. Radi se o zlostavljanju žena unutar obitelji od strane njihovih partnera. Bolna tema, autorici skidam kapu što je otkrila tako intimne detalje iz vlastite obitelji pred cijelim svijetom i pokazala kako je to živjeti sa zlostavljačem. Odmah da se razumijemo da nasilje ne toleriram i stoga ide i otvoren stav odnosno „gola istina“ kako su je glavni likovi ove knjige nazvali.
Priča je ovo o Lily koja je dugi niz godina gledala kako otac fizički zlostavlja njenu majku, gledala je batine, suze i pokušaje silovanja, gledala je majčinu bol i zaklela se kako nikada neće doživjeti isto, ali doživjela je sa Ryleom koji je na prvu izgledao drag, mio i brižan, a u tren oka pretvorio se u pomahnitalog ljubomornog zlostavljača. Pomagala je u djetinjstvu Atlasu, dečku koji je također bio zlostavljan i onda naleti na gada koji osvoji njeno srce a onda joj ubije volju za životom. Sreća pa je čak i nakon mnogo godina opet srela Atlasa koji joj je pomogao da se izvuče iz krize, depresije i barem djelomično riješi straha.
Knjiga je prepuna razarajućih emocija. Izmjenjuju se zaljubljenost, ljubav, čežnja, patnja, bol, ljutnja, mržnja...bezbroj osjećaja a svi pokazuju istu stvar, svi pokazuju kako se osjeća zlostavljana žena. Rekli su mi mnogi da nakon ove knjige danima nisu ništa drugo mogli čitati koliko ih je radnja potresla, kod mene je drugačiji učinak ali opet sličan, radnja me ubila, ali čitam istoga trena nešto drugo kako bi se odmah oporavila i zaboravila na tu strašnu činjenicu kako je kada istovremeno volite i mrzite istu osobu. Pojmiti ne mogu kako se te jadne žene osjećaju, pojmiti ne mogu kako mogu voljeti osobu koja im nanosi psihičku i fizičku bol. Evo patim, plakala sam kroz cijelu knjigu i to mi uopće nije trebalo. Donijela sam si strašnu nervozu jer jako suosjećam sa likovima, a posebno me pogodilo to što znam da u svijetu postoje milijuni zlostavljanih žena.
Ovo je snažna priča, hrabro napisana, ali ako ste pretjerano empatična osoba kao ja onda bolje da je ne čitate. Evo ja sam si sad uzela u ruke totalni ljubić da okrenem misli u drugom smjeru. Ne pljujem po knjizi, ne vrijeđam ni rad ni misli, samo pokušavam shvatiti, ali ne prihvaćam da izlaza iz takve situacije nema. Izlaz itekako postoji. Znam ja da volite, ali sa zlostavljačem vam nikako nije mjesto i zato mi je drago što je Lily ostavila na kraju Rylea i prekinula tu agoniju. Stjerala ga je u materinu i završila je tu bijednu priču kako bi napokon živjela sretno i bez straha. Da, boljelo ju je na kraju srce jer ona ga je voljela, ali bolje da vas u takvim situacijama boli srce nego kosti cijeloga tijela od silnih batina.
Morala sam ovo napisati, morala sam da ne puknem od bijesa jer ovo nije samo priča, ovo je nečiji život svakoga dana. Ovo nije fiktivna tema pa da kažem „briga me“, ovo je nešto stvarno, nešto opipljivo, ovo nažalost postoji i mene ta spoznaja ubija. Jako sam emocionalna i nepravdu ne podnosim pa je čini se ova knjiga bila moj okidač kada sam kao Ryle pukla i negdje je to moralo iz mene izaći, eto izašlo je u word i ne žalim. Nisam rekla da mi se knjiga ne sviđa, itekako mi se sviđa, dobra je to knjiga koja bi vjerujem pomogla mnogim ženama da poslože stvari u svojim glavama i napokon napucaju te gadove koji ih maltretiraju. Svi koji ste drugačije doživjeli knjigu, svaka vam čast jer onda za vas nema straha, empatije i nervoze, ali ja sam je prihvatila sa puno suza i knedlom u grlu. Manje patim na scenama ubojstva iako je isto realna stvar u pitanju, ali ovo me emotivno pogodilo.
I da, imam još puno toga za reći. Atlas je čovjek kojeg sam od samoga početka knjige vidjela kako svoj život dijeli sa Lily, on je to bio odmah, iako u nepovoljnoj situaciji i još nepovoljnijim godinama, ali bili su odavno jedan za drugog. Sudbina ih je ipak hvala Bogu na kraju spojila i to mi je bilo jedino drago u svemu tome jer inače da nakon sve ove patnje nije bilo sretnog kraja ja mislim da bih dobila srčani udar i da bi tu priča i sa mnom završila. Ne pišem ništa od ovoga iz iskustva, hvala nebesima, jer ja bih takvog lika odsjedila u zatvoru za zločin koji bih nad njim počinila kada bih netko ikada dignuo ruku na mene, ali znam da vi žene drage ne zaslužujete nasilno ponašanje, vi ste divna bića koja treba voljeti i poštovati, a zlostavljanje definitivno nije ljubav koliko god vi njega voljele. To nije ljubav, to je situacija iz koje pokupite djecu i bježite glavom bez obzira i nikada se ne osvrnete, nikada više.
Ne tražim da se slažete sa mnom, ne tražim da razumijete moje mišljenje, samo eto ja sam svoje morala reći, a vaši su stavovi vaši i ja ih ne osuđujem pa nemojte ni vi moje i vuk sit, a koza cijela. Super napisana knjiga, dirljivo i pogađa u srce, stvarno nemam zamjerke u vezi knjige apsolutno nikakve, ali tema me oborila, sravnala, uništila ili nazovite vi to kako god hoćete i ja ne mogu biti oduševljena tom radnjom, ne mogu, ali i to je moralo biti jednom napisano, i to sam jednom morala pročitati. I evo već mi je puno lakše sada kada sam istresla sve što me mučilo. Bez zamjere molim. Ljubiteljica sam CoHo i smatram je snažnom ženom čvrstih stavova i boli me što je morala zajedno sa svojoj majkom proživjeti ovakve strahote, ali draga Colleen molim te nemoj me više ovako šokirati, daj mi radije još jednog Milesa, on mi je tip kakvog trebam u tvojim romanima. Ovaj Ryle me samo naživcirao i razljutio i okačila bih mu šamar istoga trena.
Naklada Neptun
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar