Znanje
Eleanor ima trideset godina, živi sama vrlo povučenim životom, radi posao koji smatra nezanimljivim i za koji dobije malu plaću, a koja joj je dostatna za dobar život. Nema prijatelja jer svi je smatraju čudakinjom, a ako ćemo realno i ona njih smatra čudacima i pojma nema što je toliko na njoj čudno u usporedbi sa glupostima koje rade ljudi oko nje. Ona je divna, emocionalno slomljena žena, a život joj je monotonija, niz mehaničkih radnji koje Eleanor smatra neophodnima za život. Nema tu iznenađenja, nema šokova, nema promjena, samo ona sama u svome domu i nekoliko boca votke koja joj pomaže preživjeti vikend. Nitko ne obraća puno pažnje na nju osim kada je ismijavaju, nitko je ne uključuje u ništa jer je već svima poznato da Eleanor u ničemu ne sudjeluje.
Koliko pedantna i organizirana toliko je i obrazovana, govori otmjeno, ponaša se odmjereno, ali nosi šlampavu odjeću. Svima kaže doslovno što misli i pritom ne obraća pažnju je li nekoga svojom iskrenošću povrijedila. Ona je jednostavno takva i smatra da je sa njom sve u najboljem redu. Ali sa njom ipak nešto nije u redu, Eleanor nosi u srcu veliku bol. Prošlost joj je bila teška i kaotična, a tome je svake srijede podsjeća njena majka kada je nazove iz zatvora. Ta žena, nekada velikih manira i profinjenog izbora hrane, sada je u zatvoru zbog nečega što se davno dogodilo, ali i dalje ima velikog utjecaja na jadnu Eleanor. Svakoga joj puta puni glavu glupostima, krivi je za događaje iz prošlosti i podsjeća je na gadan ožiljak koji Eleanor nosi na svome licu. Možda je blago rečeno, ali Eleanor svoju majku mrzi, a da uopće nije svjesna kako ju je majka uvijek trovala svojim odrješitim riječima, a to čini i dan danas. Svaka uvreda za Eleanor potpuno je normalna, svako ismijavanje joj je normalno, njena vlastita tuga isto joj je normalna i to samo zato jer ona ne zna za ništa drugačije, ona ne znam da postoji bolje od toga što ima, ona ne shvaća kako oko nje postoji više sretnih dana nego tužnih.
Eleanor je imala teško djetinjstvo po udomiteljskim obiteljima i sada kada se napokon prisilila i odvažila živjeti sama sa sobom još se uvijek osjeća dužna ispuniti majčinu želju, pronaći prikladnog muža kojeg će naravno mamica odobriti. I tako spletom okolnosti Eleanor pronađe onog pravoga, samo što mu to sada nekako mora priopćiti. I tu kreće zanimljiva pustolovina zvana „nagovoriti neznanca da me oženi“ koja će Eleanor pružiti neka nova saznanja. Sresti će nove ljude, steći prisne prijatelje i svakoga se dana iznova čuditi koliko je zanimljivo biti u krugu ljudi koji je prihvaćaju takvu kakva jest, bezvrijedna i nedostojna svega jer Eleanor je upravo to mislila o sebi, jer majka joj je upravo te riječi uvijek iznova ponavljala.
Vjeruje naša draga Eleanor kako će napokon imati pravu ljubav i osobu koja će je cijeniti i voljeti, vjeruje kako će čovjek kojeg je izabrala biti baš taj koji će je usrećiti i baš se zbog toga osjeća potpuno dobro. Ali sa njom neke stvari stvarno ne štimaju, a bit će potrebno puno hrabrosti kako bi prije svega sebi, a onda i drugima priznala kakvu bol u sebi krije. Na tom će joj putu puno pomoći prijatelj koji je prikazan kao totalna Eleanorina suprotnost, ali isto tako pokazati će se da zdrav odnos muško ženskog prijateljstva doista postoji.
Ona je svoja, ona je neobična, ona je jedinstvena, ona je Eleanor Oliphant i žudi za bliskošću, za interakcijom i komunikacijom sa drugim ljudima, ali sve su to osobine na kojima i sama prvo mora poraditi, a tek se onda mora odvažiti i krenuti u svijet gdje uz patnju živi i sreća. Roman je ovo koji daje realan uvid u dugotrajan proces liječenja mentalnih poremećaja, prikazuje ljude koji se bore sa razornim sjećanjima i kojima je svakodnevno potreban zagrljaj, a ne osuda. U svu tu bolnu priču unesena je savršena doza humora i sarkazma što samu priču čini mekšom i lako shvatljivom, a ujedno i pokazuje kako je Eleanor itekako svjesna svoga psihičkog stanja i kako ga spremno prihvaća, čak ga i pokušava prevladati.
Sa Eleanor puno toga nije u redu i to ćete vrlo brzo shvatiti, ali nemamo li svi i dobre i loše dane? Eleanor će svoje dane ponekad proplakati, a ponekad se čak i nasmijati i u toku svoje nove uloge i preobrazbe pronaći će put iz vječne usamljenosti koja se mnogima sasvim neprimjetno ušulja u život. Ima li ljubav veze sa tim saznajete sami u ovom dirljivom i istovremeno smiješnom romanu koji će vam pokazati dvije strane jedne divne žene i dati vam neočekivani završetak priče.
Recenziju napisala Sandra Avar
Eleanor ima trideset godina, živi sama vrlo povučenim životom, radi posao koji smatra nezanimljivim i za koji dobije malu plaću, a koja joj je dostatna za dobar život. Nema prijatelja jer svi je smatraju čudakinjom, a ako ćemo realno i ona njih smatra čudacima i pojma nema što je toliko na njoj čudno u usporedbi sa glupostima koje rade ljudi oko nje. Ona je divna, emocionalno slomljena žena, a život joj je monotonija, niz mehaničkih radnji koje Eleanor smatra neophodnima za život. Nema tu iznenađenja, nema šokova, nema promjena, samo ona sama u svome domu i nekoliko boca votke koja joj pomaže preživjeti vikend. Nitko ne obraća puno pažnje na nju osim kada je ismijavaju, nitko je ne uključuje u ništa jer je već svima poznato da Eleanor u ničemu ne sudjeluje.
Koliko pedantna i organizirana toliko je i obrazovana, govori otmjeno, ponaša se odmjereno, ali nosi šlampavu odjeću. Svima kaže doslovno što misli i pritom ne obraća pažnju je li nekoga svojom iskrenošću povrijedila. Ona je jednostavno takva i smatra da je sa njom sve u najboljem redu. Ali sa njom ipak nešto nije u redu, Eleanor nosi u srcu veliku bol. Prošlost joj je bila teška i kaotična, a tome je svake srijede podsjeća njena majka kada je nazove iz zatvora. Ta žena, nekada velikih manira i profinjenog izbora hrane, sada je u zatvoru zbog nečega što se davno dogodilo, ali i dalje ima velikog utjecaja na jadnu Eleanor. Svakoga joj puta puni glavu glupostima, krivi je za događaje iz prošlosti i podsjeća je na gadan ožiljak koji Eleanor nosi na svome licu. Možda je blago rečeno, ali Eleanor svoju majku mrzi, a da uopće nije svjesna kako ju je majka uvijek trovala svojim odrješitim riječima, a to čini i dan danas. Svaka uvreda za Eleanor potpuno je normalna, svako ismijavanje joj je normalno, njena vlastita tuga isto joj je normalna i to samo zato jer ona ne zna za ništa drugačije, ona ne znam da postoji bolje od toga što ima, ona ne shvaća kako oko nje postoji više sretnih dana nego tužnih.
Eleanor je imala teško djetinjstvo po udomiteljskim obiteljima i sada kada se napokon prisilila i odvažila živjeti sama sa sobom još se uvijek osjeća dužna ispuniti majčinu želju, pronaći prikladnog muža kojeg će naravno mamica odobriti. I tako spletom okolnosti Eleanor pronađe onog pravoga, samo što mu to sada nekako mora priopćiti. I tu kreće zanimljiva pustolovina zvana „nagovoriti neznanca da me oženi“ koja će Eleanor pružiti neka nova saznanja. Sresti će nove ljude, steći prisne prijatelje i svakoga se dana iznova čuditi koliko je zanimljivo biti u krugu ljudi koji je prihvaćaju takvu kakva jest, bezvrijedna i nedostojna svega jer Eleanor je upravo to mislila o sebi, jer majka joj je upravo te riječi uvijek iznova ponavljala.
Vjeruje naša draga Eleanor kako će napokon imati pravu ljubav i osobu koja će je cijeniti i voljeti, vjeruje kako će čovjek kojeg je izabrala biti baš taj koji će je usrećiti i baš se zbog toga osjeća potpuno dobro. Ali sa njom neke stvari stvarno ne štimaju, a bit će potrebno puno hrabrosti kako bi prije svega sebi, a onda i drugima priznala kakvu bol u sebi krije. Na tom će joj putu puno pomoći prijatelj koji je prikazan kao totalna Eleanorina suprotnost, ali isto tako pokazati će se da zdrav odnos muško ženskog prijateljstva doista postoji.
Ona je svoja, ona je neobična, ona je jedinstvena, ona je Eleanor Oliphant i žudi za bliskošću, za interakcijom i komunikacijom sa drugim ljudima, ali sve su to osobine na kojima i sama prvo mora poraditi, a tek se onda mora odvažiti i krenuti u svijet gdje uz patnju živi i sreća. Roman je ovo koji daje realan uvid u dugotrajan proces liječenja mentalnih poremećaja, prikazuje ljude koji se bore sa razornim sjećanjima i kojima je svakodnevno potreban zagrljaj, a ne osuda. U svu tu bolnu priču unesena je savršena doza humora i sarkazma što samu priču čini mekšom i lako shvatljivom, a ujedno i pokazuje kako je Eleanor itekako svjesna svoga psihičkog stanja i kako ga spremno prihvaća, čak ga i pokušava prevladati.
Sa Eleanor puno toga nije u redu i to ćete vrlo brzo shvatiti, ali nemamo li svi i dobre i loše dane? Eleanor će svoje dane ponekad proplakati, a ponekad se čak i nasmijati i u toku svoje nove uloge i preobrazbe pronaći će put iz vječne usamljenosti koja se mnogima sasvim neprimjetno ušulja u život. Ima li ljubav veze sa tim saznajete sami u ovom dirljivom i istovremeno smiješnom romanu koji će vam pokazati dvije strane jedne divne žene i dati vam neočekivani završetak priče.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar