Profil
Flora je sedamnaestogodišnja djevojka koja ima amneziju. Kako je do te njene amnezije došlo saznat ćete kada već mnoge stvari eskaliraju., a za sada vam neka bude važno samo da ona ima sjećanja do svoje desete godine kada se sve tragično mijenja pa je nadalje u Florinoj glavi kratkoročno pamćenje. Ona dobije informaciju bilo staru ili novu i ta se informacija zadrži u njenoj glavu svega sat ili dva. Sve što Flora misli da postoji to zapravo ne postoji, sve što drugi žele da u Florinoj glavi postoji toga zapravo tamo nema, čista zavrzlama. Florin svijet ograničen je, bezličan i prazan, a svemu tome pridonosi previše zaštitnički nastrojena majka. Ali jednoga se dana sve to promijeni, Flora je nekoga poljubila, a taj netko napušta je zauvijek i taj netko i taj poljubac postaju jedino Florino sjećanje, jedino čega se može sjetiti čak i nakon nekoliko dana, čak i bez da je to zapisala u svoju bilježnicu ili na svoju ruku.
„Flora-budi hrabra“ divna rečenica tetovirana na ruci jedne djevojke pretvoriti će tu istu djevojku iz bolesne osobe u pravu pustolovku. Ta će je rečenica ohrabriti nebrojeno puta isto koliko joj je puta i spasila život. U toj je djevojci neopisiva hrabrosti i ustrajnost i ovakva je priča itekako bila potrebna svijetu, ova je priča pokazala da postoji druga dimenzija čak i tamo gdje nitko više ne polaže nade da dimenzije postoje. Ova dirljiva priča za mlade čak je i u meni ne tako mladoj probudila želju da toj divljoj djevojci raširim krila i da je pošaljem u svijet gdje će napokon moći spoznati što znači doživjeti. Da, ona se nažalost ne sjeća što joj se događa, ali Flora ipak pati. Ona pati zbog tragedije, zbog gubitka, zbog silnih laži koje ljudi oko nje izgovaraju sa ciljem da je zaštite, ali pitanje je treba li je stvarno štititi od osjećaja, treba li je štititi od nje same, treba li je štititi od okoline ili joj treba pomoći da shvati, da prihvati i dopustiti joj da voli i griješi.
Flora će se odvažiti na putovanje jer ona jest jaka, ona jest hrabra i ona zna da to može, a zahvaljujući ljubavi osjeća se prihvaćena. I ona tu ljubav koje se tako jasno sjeća želi pronaći pod svaku cijenu. Što je sve čeka na njenom putovanju? Kakve tajne kriju njeni roditelji? Postoji tu jedna priča koja će promijeniti sve u što ste vjerovali, a tajne, laži i ljubav iz ove priče dati će vam nadu i vjeru.
Priča je ovo o potrazi za normalnim životom, o preispitivanju sitnica sa željom da se život pošto poto dovede u red, ali što uopće znači biti normalan? Flora samo želi biti normalna, a za one koji joj doista žele pomoći i olakšati ona i jest normalna upravo takva kakva je. Znači da je ovo priča o životnim razlikama, o nedostacima i vrlinama, o boli i sreći, o gubitku i ljubavi, o divnom ljetu i hladnoj zimi, o ljudima drugih rasa, nacionalnosti i vjera...o svima nama jer razlike postoje, a mi ih trebamo prihvatiti jer biti drugačiji potpuno je normalno.
Iako kažu da je roman „Jedino sjećanje Flore Banks“ knjiga za mlade zbog tih divnih tinejdžera koji prkose svemu što im se nađe na putu, ovo je isto tako i poučna priča za roditelje kojima će olakšati da shvate što se događa u glavama njihove djece kada su pojedine situacije u pitanju ili će im dati savršenu sliku trenutka kada djecu napokon moraju pustiti da odrastu. Dirljiva i nježna, tako nevina, a toliko snažna, priča je ovo koja treba biti pročitana.
Recenziju napisala Sandra Avar
Flora je sedamnaestogodišnja djevojka koja ima amneziju. Kako je do te njene amnezije došlo saznat ćete kada već mnoge stvari eskaliraju., a za sada vam neka bude važno samo da ona ima sjećanja do svoje desete godine kada se sve tragično mijenja pa je nadalje u Florinoj glavi kratkoročno pamćenje. Ona dobije informaciju bilo staru ili novu i ta se informacija zadrži u njenoj glavu svega sat ili dva. Sve što Flora misli da postoji to zapravo ne postoji, sve što drugi žele da u Florinoj glavi postoji toga zapravo tamo nema, čista zavrzlama. Florin svijet ograničen je, bezličan i prazan, a svemu tome pridonosi previše zaštitnički nastrojena majka. Ali jednoga se dana sve to promijeni, Flora je nekoga poljubila, a taj netko napušta je zauvijek i taj netko i taj poljubac postaju jedino Florino sjećanje, jedino čega se može sjetiti čak i nakon nekoliko dana, čak i bez da je to zapisala u svoju bilježnicu ili na svoju ruku.
„Flora-budi hrabra“ divna rečenica tetovirana na ruci jedne djevojke pretvoriti će tu istu djevojku iz bolesne osobe u pravu pustolovku. Ta će je rečenica ohrabriti nebrojeno puta isto koliko joj je puta i spasila život. U toj je djevojci neopisiva hrabrosti i ustrajnost i ovakva je priča itekako bila potrebna svijetu, ova je priča pokazala da postoji druga dimenzija čak i tamo gdje nitko više ne polaže nade da dimenzije postoje. Ova dirljiva priča za mlade čak je i u meni ne tako mladoj probudila želju da toj divljoj djevojci raširim krila i da je pošaljem u svijet gdje će napokon moći spoznati što znači doživjeti. Da, ona se nažalost ne sjeća što joj se događa, ali Flora ipak pati. Ona pati zbog tragedije, zbog gubitka, zbog silnih laži koje ljudi oko nje izgovaraju sa ciljem da je zaštite, ali pitanje je treba li je stvarno štititi od osjećaja, treba li je štititi od nje same, treba li je štititi od okoline ili joj treba pomoći da shvati, da prihvati i dopustiti joj da voli i griješi.
Flora će se odvažiti na putovanje jer ona jest jaka, ona jest hrabra i ona zna da to može, a zahvaljujući ljubavi osjeća se prihvaćena. I ona tu ljubav koje se tako jasno sjeća želi pronaći pod svaku cijenu. Što je sve čeka na njenom putovanju? Kakve tajne kriju njeni roditelji? Postoji tu jedna priča koja će promijeniti sve u što ste vjerovali, a tajne, laži i ljubav iz ove priče dati će vam nadu i vjeru.
Priča je ovo o potrazi za normalnim životom, o preispitivanju sitnica sa željom da se život pošto poto dovede u red, ali što uopće znači biti normalan? Flora samo želi biti normalna, a za one koji joj doista žele pomoći i olakšati ona i jest normalna upravo takva kakva je. Znači da je ovo priča o životnim razlikama, o nedostacima i vrlinama, o boli i sreći, o gubitku i ljubavi, o divnom ljetu i hladnoj zimi, o ljudima drugih rasa, nacionalnosti i vjera...o svima nama jer razlike postoje, a mi ih trebamo prihvatiti jer biti drugačiji potpuno je normalno.
Iako kažu da je roman „Jedino sjećanje Flore Banks“ knjiga za mlade zbog tih divnih tinejdžera koji prkose svemu što im se nađe na putu, ovo je isto tako i poučna priča za roditelje kojima će olakšati da shvate što se događa u glavama njihove djece kada su pojedine situacije u pitanju ili će im dati savršenu sliku trenutka kada djecu napokon moraju pustiti da odrastu. Dirljiva i nježna, tako nevina, a toliko snažna, priča je ovo koja treba biti pročitana.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar