#24sataknjige
Kako reagirate kada se pred vas stave teške dvojbe? Kako se postavite prema situaciji? Birate li prema važnosti ili prema osjećajima? Birate li promišljeno ili impulzivno? A što kada je izbor toliko težak da odabir nije moguć? Svejedno nešto izabrati morate, koliko god bilo nemoguće, ali odabirati se mora jer situacija to od vas očekuje. Rose je morala odabrati što će učiniti, imala je vrlo kaotičan trenutak u kojem je morala napraviti izbor, a taj će je izbor progoniti još dugo nakon što se stvari stišaju.
Ali krenimo redom...Rose volontira kao dežurna mama u školi koju pohađa njena kćer Melly. Prijavila se za taj posao samo kako bi mogla pripaziti kako se druga djeca ponašaju prema Melly. Pitate se čemu to? Melly je zbog obilježja na licu oduvijek bila predmet izrugivanja. Zvuči okrutno ovako rečeno, „predmet“ ali realno gledano za svu djecu ona je bila upravo to. Nešto što su ismijavali, ponižavali i vrijeđali, za njih nije bila predivno dijete željno prijateljstva, za njih nije bila osoba sa osjećajima. Pa eto vidite, majčino je dežurstvo itekako bilo potrebno, kako Melly tako i Rose, barem da Rose smiri svoje nemirno srce, pomislila je, barem da zaštiti kćer od grubih riječi. A Melly je bila svjesna situacije iako je samo dijete. Skriva kosom svoje obilježje, povlači se u kutove prostorija kako bi bila nevidjliva, zaključava se u zahodu. Je li maloj Melly takavo ponašanje postalo normalno? Vjerojatno jest jer nije vidjela izlaz iz toga već samo bijeg.
I onda jednoga dana Rose vidi kako Amanda ismijava Melly. Ručak u kantini je pri kraju, djeca se razilaze, a Rose prilazi Amandi i njenim zlobnim prijateljicama i iako ne bi smjela očitava im bukvicu kako nije lijepo njihovo ponašanje i kako njihova škola ima nultu toleranciju spram zlostavljanja, Rose ipak zadrži njih nekoliko dok gleda kako joj kćer trči u zahod. U trenutku bukvice dogodi se eksplozija u kantini, nastane kaos, sve se zacrni. Kada se Rose trgne iz nesvijesti shvaća kako su životi djece u opasnosti, pomaže Amandi i njenim prijateljicama da odu u hodnik iz kojeg će pobjeći iz škole, a zatim tetura u zahod po svoju kćer. Nakon toga sve krene krivo. Melly ima lakše ozljede, ali Amandu pronalaze tek puno kasnije i njen život visi o koncu. Krivnja se svaljuje na Rose i svi misle kako je radije spasila svoje dijete nego tuđe, dok je istina sasvim drugačija.
Rose je odlučila spasiti prvo tuđe dijete, a tek onda svoje, a ipak su je zadesila optuživanja i skandal. Od hrabre majka pretvorila se u zločinca i jedino što joj je preostalo je da uzme stvar u svoje ruke i sazna što se toga dana točno dogodilo. Potreslo me sve to, onako duboko i iskreno me prodrmalo jer nije mi lako čitati o maltretiranju među vršnjacima. Jesu svi oni djeca, ali boli me znati da uz djecu postoje i djeca zlostavljači koji ne prezaju ni pred čime, koji ismijavaju, vrijeđaju, ponižavaju, koji nisu svjesni ni svojih osjećaja, a kamoli tuđih, koji sebe smatraju vrijednima dok druge bacaju u ponor strašne agonije. Naravno da roditelji u takvim situacijama puknu, pa i ja bi bez razmišljanja pokušala zaštititi svoje dijete, ali isto tako roditelju je teško gledati kako mu se dijete povlači u sebe, kako se izdvaja iz gomile da bi plakalo u samoći.
„Spasi me“ dirljiv je i jako emocionalan roman koji na vrlo svojstven način opisuje psihu djece i roditelja. Prikazuje sve one unutarnje borbe koje vodimo u sebi kada nam bliske osobe okrenu leđa i kada osjetimo da smo stjerani u kut. Tema zlostavljanja među djecom razrađena je u najsitnije detalje, a priča će vas istovremeno i slomiti i uzdignuti. Pisana pitko, radnja klizi iz dana u dan pokazujući kako u samo nekoliko trenutaka sve što smo mislili da imamo postaje samo prah. Gubimo prijatelje, gubimo smisao za realno, gubimo partnere, gubimo u svemu tome i sami sebe. Izgubimo se u neredu koji su nam napravili vlastiti osjećaji i ostaje nam samo da biramo. Izvanredan je to roman o stvarnim problemima koji morate pročitati.
Recenziju napisala Sandra Avar
Kako reagirate kada se pred vas stave teške dvojbe? Kako se postavite prema situaciji? Birate li prema važnosti ili prema osjećajima? Birate li promišljeno ili impulzivno? A što kada je izbor toliko težak da odabir nije moguć? Svejedno nešto izabrati morate, koliko god bilo nemoguće, ali odabirati se mora jer situacija to od vas očekuje. Rose je morala odabrati što će učiniti, imala je vrlo kaotičan trenutak u kojem je morala napraviti izbor, a taj će je izbor progoniti još dugo nakon što se stvari stišaju.
Ali krenimo redom...Rose volontira kao dežurna mama u školi koju pohađa njena kćer Melly. Prijavila se za taj posao samo kako bi mogla pripaziti kako se druga djeca ponašaju prema Melly. Pitate se čemu to? Melly je zbog obilježja na licu oduvijek bila predmet izrugivanja. Zvuči okrutno ovako rečeno, „predmet“ ali realno gledano za svu djecu ona je bila upravo to. Nešto što su ismijavali, ponižavali i vrijeđali, za njih nije bila predivno dijete željno prijateljstva, za njih nije bila osoba sa osjećajima. Pa eto vidite, majčino je dežurstvo itekako bilo potrebno, kako Melly tako i Rose, barem da Rose smiri svoje nemirno srce, pomislila je, barem da zaštiti kćer od grubih riječi. A Melly je bila svjesna situacije iako je samo dijete. Skriva kosom svoje obilježje, povlači se u kutove prostorija kako bi bila nevidjliva, zaključava se u zahodu. Je li maloj Melly takavo ponašanje postalo normalno? Vjerojatno jest jer nije vidjela izlaz iz toga već samo bijeg.
I onda jednoga dana Rose vidi kako Amanda ismijava Melly. Ručak u kantini je pri kraju, djeca se razilaze, a Rose prilazi Amandi i njenim zlobnim prijateljicama i iako ne bi smjela očitava im bukvicu kako nije lijepo njihovo ponašanje i kako njihova škola ima nultu toleranciju spram zlostavljanja, Rose ipak zadrži njih nekoliko dok gleda kako joj kćer trči u zahod. U trenutku bukvice dogodi se eksplozija u kantini, nastane kaos, sve se zacrni. Kada se Rose trgne iz nesvijesti shvaća kako su životi djece u opasnosti, pomaže Amandi i njenim prijateljicama da odu u hodnik iz kojeg će pobjeći iz škole, a zatim tetura u zahod po svoju kćer. Nakon toga sve krene krivo. Melly ima lakše ozljede, ali Amandu pronalaze tek puno kasnije i njen život visi o koncu. Krivnja se svaljuje na Rose i svi misle kako je radije spasila svoje dijete nego tuđe, dok je istina sasvim drugačija.
Rose je odlučila spasiti prvo tuđe dijete, a tek onda svoje, a ipak su je zadesila optuživanja i skandal. Od hrabre majka pretvorila se u zločinca i jedino što joj je preostalo je da uzme stvar u svoje ruke i sazna što se toga dana točno dogodilo. Potreslo me sve to, onako duboko i iskreno me prodrmalo jer nije mi lako čitati o maltretiranju među vršnjacima. Jesu svi oni djeca, ali boli me znati da uz djecu postoje i djeca zlostavljači koji ne prezaju ni pred čime, koji ismijavaju, vrijeđaju, ponižavaju, koji nisu svjesni ni svojih osjećaja, a kamoli tuđih, koji sebe smatraju vrijednima dok druge bacaju u ponor strašne agonije. Naravno da roditelji u takvim situacijama puknu, pa i ja bi bez razmišljanja pokušala zaštititi svoje dijete, ali isto tako roditelju je teško gledati kako mu se dijete povlači u sebe, kako se izdvaja iz gomile da bi plakalo u samoći.
„Spasi me“ dirljiv je i jako emocionalan roman koji na vrlo svojstven način opisuje psihu djece i roditelja. Prikazuje sve one unutarnje borbe koje vodimo u sebi kada nam bliske osobe okrenu leđa i kada osjetimo da smo stjerani u kut. Tema zlostavljanja među djecom razrađena je u najsitnije detalje, a priča će vas istovremeno i slomiti i uzdignuti. Pisana pitko, radnja klizi iz dana u dan pokazujući kako u samo nekoliko trenutaka sve što smo mislili da imamo postaje samo prah. Gubimo prijatelje, gubimo smisao za realno, gubimo partnere, gubimo u svemu tome i sami sebe. Izgubimo se u neredu koji su nam napravili vlastiti osjećaji i ostaje nam samo da biramo. Izvanredan je to roman o stvarnim problemima koji morate pročitati.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar