Naklada Fragment
Slomljeni i razočarani, drski i hladni, povrijeđeni, ali odlučni, takvi su likovi ovoga romana koji sam uzela u ruke nekako neodlučno, a onda sam već nakon par stranica shvatila da nastavljam čitati samo zbog njih tako realnih. I dok pratimo zamršenu priču jednog detektiva koji ima sve prave odlike kako bi roman dobio svoga „heroja“, glavnog aktera koji ne preza pred ničim i koji zna što želi, usput pratimo i njegov rad, potragu za ljudima koji su nestali bez traga, a do nekih novih imena ljudi, koji bi možda mogli također nestati, dovodi ga poruka koju ostavlja za sobom djevojka koja si je oduzela život skokom sa trinaestog kata. Kako su ta imena sa poruke povezana sa već nestalim ljudima? Imaju li te dvije priče o nestanku i samoubojstvu kakve poveznice? To su samo dva pitanja, a zaredat će vam se ih još mali milijun.
Radnja znači odlučna da nas zarobi jer tajne svi skrivaju dok zločini postaju sve bizarniji, pa čitamo sa zanimanjem i napetost ne popušta. Pitko i slojevito, detaljno i nimalo dosadno i svakako se isplati dati ovoj knjizi šansu. Nije mi dugo trebalo da uz likove i radnju postanem i sama dio tog romana, romana gdje ništa nije jednostavno, a gdje se lako očituje nepovjerenje među prijateljima, među odnosima. Kome, kako i kada vjerovati? Kako pustiti ljude u svoj život kada su nam neke nade davno ubijene? Teške prošlosti znače i teško prihvaćanje, pitanje je samo prenosimo li bol svjesno ili dajemo sve od sebe da je otjeramo u zaborav.
Akcijski roman, puno likova i radnja koja svakom stranicom stvara sve veći pritisak, a na kraju...molim lijepo autora da piše još jer dobila sam što sam tražila-krimi roman koji drži pažnju, priču koja je i šokantna i uzbudljiva te zaplete koji uključuju vraćanje u prošlost i suočavanje sa neizgovorenim istinama. I jezivo i šokantno pa znači, meni baš taman, a ako slučajno niste pročitali molim dajte romanu „Djeca slijepoga kovača“ šansu jer vidi se da je Miro doista puno truda i maštovitosti uložio kako bi mi dobili roman vrijedan preporuke. I preporučam ga iz nekoliko razloga- kvalitetan je domaći roman, nema dosade ili nepotrebnog opisivanja i krimić je to koji daje doista sve što jedna prava krimi priča mora sadržavati.
Nijednog pisca ili knjigu ne hvalim bezveze, znate i sami da meni kritika ide ko od šale i bez pardona jer pišem tok misli i nema skretanja, pa možda Miro koji puta zasluži i kritiku, ali ovoga puta dajem preporuku i zbog već gore spomenutog, ali i zato jer nije lako napisati roman koji čitatelju drži pažnju čak i kada nas zadese stres i nervoza i brdo obaveza, mene jest jer pustila sam sve i koncentrirana samo na roman uplovila sam u svijet prikrivenog kriminala i mnogih slomljenih duša.
Recenziju napisala Sandra Avar
Slomljeni i razočarani, drski i hladni, povrijeđeni, ali odlučni, takvi su likovi ovoga romana koji sam uzela u ruke nekako neodlučno, a onda sam već nakon par stranica shvatila da nastavljam čitati samo zbog njih tako realnih. I dok pratimo zamršenu priču jednog detektiva koji ima sve prave odlike kako bi roman dobio svoga „heroja“, glavnog aktera koji ne preza pred ničim i koji zna što želi, usput pratimo i njegov rad, potragu za ljudima koji su nestali bez traga, a do nekih novih imena ljudi, koji bi možda mogli također nestati, dovodi ga poruka koju ostavlja za sobom djevojka koja si je oduzela život skokom sa trinaestog kata. Kako su ta imena sa poruke povezana sa već nestalim ljudima? Imaju li te dvije priče o nestanku i samoubojstvu kakve poveznice? To su samo dva pitanja, a zaredat će vam se ih još mali milijun.
Radnja znači odlučna da nas zarobi jer tajne svi skrivaju dok zločini postaju sve bizarniji, pa čitamo sa zanimanjem i napetost ne popušta. Pitko i slojevito, detaljno i nimalo dosadno i svakako se isplati dati ovoj knjizi šansu. Nije mi dugo trebalo da uz likove i radnju postanem i sama dio tog romana, romana gdje ništa nije jednostavno, a gdje se lako očituje nepovjerenje među prijateljima, među odnosima. Kome, kako i kada vjerovati? Kako pustiti ljude u svoj život kada su nam neke nade davno ubijene? Teške prošlosti znače i teško prihvaćanje, pitanje je samo prenosimo li bol svjesno ili dajemo sve od sebe da je otjeramo u zaborav.
Akcijski roman, puno likova i radnja koja svakom stranicom stvara sve veći pritisak, a na kraju...molim lijepo autora da piše još jer dobila sam što sam tražila-krimi roman koji drži pažnju, priču koja je i šokantna i uzbudljiva te zaplete koji uključuju vraćanje u prošlost i suočavanje sa neizgovorenim istinama. I jezivo i šokantno pa znači, meni baš taman, a ako slučajno niste pročitali molim dajte romanu „Djeca slijepoga kovača“ šansu jer vidi se da je Miro doista puno truda i maštovitosti uložio kako bi mi dobili roman vrijedan preporuke. I preporučam ga iz nekoliko razloga- kvalitetan je domaći roman, nema dosade ili nepotrebnog opisivanja i krimić je to koji daje doista sve što jedna prava krimi priča mora sadržavati.
Nijednog pisca ili knjigu ne hvalim bezveze, znate i sami da meni kritika ide ko od šale i bez pardona jer pišem tok misli i nema skretanja, pa možda Miro koji puta zasluži i kritiku, ali ovoga puta dajem preporuku i zbog već gore spomenutog, ali i zato jer nije lako napisati roman koji čitatelju drži pažnju čak i kada nas zadese stres i nervoza i brdo obaveza, mene jest jer pustila sam sve i koncentrirana samo na roman uplovila sam u svijet prikrivenog kriminala i mnogih slomljenih duša.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar