@Naklada Neptun
Predivna je ovo i tisućama emocija ispisana priča o Fallon mladoj glumici i Benu romanopiscu koji se jednog 9.studenog upoznaju u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu. Toga dana on pokušava spasiti nju kako bi zapravo spasio sebe i dan provedu zajedno uz puno smijeha. Budući da ona mora otputovati dogovore se da će se narednih pet godina nalaziti samo svakog 9.studenog, a da u međuvremenu neće imati ama baš nikakav kontakt. Svake se godine nađu na taj datum, ispričaju sve što su doživjeli u godini kada se nisu vidjeli i polako se zaljubljuju jedno u drugo.
Svaki njihov 9.studenog biva nova priča, novi preokret i novi osjećaji koji se rađaju u njima, a izmjenjuju se u njima i preispitivanje i strah i patnja. Svaki susret biti će nova eksplozija koja će im u potpunosti mijenjati živote i malo pomalo saznati ćemo šokantne stvari o njihovim roditeljima i o njima samima. Kamo ih je odveo život? Što su sve saznali jedno o drugome? Ima li za njih sretnog kraja? Na vama je da to saznate i oduševit ćete se silinom osjećaja koje ćete pronaći u ovoj priči. Iznenadit ćete se nevjerojatnom pričom trilerskog zapleta i životnim iskustvima koja su snašla ovo dvoje mladih ljudi.
„9.studenoga“ priča je o skromnosti i poniznosti, o uvredama i pomanjkanju isprika te o velikoj grižnjoj savjesti. Priča je to o „slučajnim susretima“, ljubavima epskih razmjera i možebitnim sretnim završecima. A ponajviše to je roman o suosjećanju i samopouzdanju koje se mora graditi godinama. Radnja je brza i pratimo svaki njihov sastanak iz godine u godinu popraćen sarkazmom, smijehom i razotkrivanjem bolnih istina, a sve je okruženo sa puno ljubavi, istinskog kajanja i neobjašnjivog straha.
Čitala sam sa strepnjom, zbog njih, zbog sebe, zbog svega što im se događa, zbog nečega što mi je stezalo srce i nisam mogla normalno disati. Šokirala sam se čitajući zadnje stranice romana i brinula kako će sve to oni jadni preživjeti. I žalila sam ih oboje jer snažne su tu veze u pitanju, snažni su osjećaji uključeni, a oni tako izgubljeni i povrijeđeni. Svakako preporučam da pročitate ovaj roman, izbezumit će vas, opametiti i pokazati jednu nevjerojatnu količinu ljubavi pomiješanu sa patnjom. Mogu samo reći-wow, koja priča, koja zavrzlama, kakav zaplet, a tek kraj...jao, oduševljena sam i opet iznova iskreno kažem da volim priče koje stvara slavna Colleen Hoover, volim njene realne likove koji vole, koji se srame, koji ne znaju sakrivati osjećaje iza izmišljenih maska već nude svoje srce na dlanu. Volim taj osjećaj kada mi se nakon čitanja njenih romana pomiješaju sreća, tuga, suze i zadovoljstvo. Neobjašnjivo je to, neka vrsta mazohizma kada jednostavno moram proplakati knjigu i čitati je u jednom dahu samo da bih saznala što je dalje bilo. Ma provjerite sami, isplati se duboko proživjeti ovu priču.
Recenziju napisala Sandra Avar
Predivna je ovo i tisućama emocija ispisana priča o Fallon mladoj glumici i Benu romanopiscu koji se jednog 9.studenog upoznaju u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu. Toga dana on pokušava spasiti nju kako bi zapravo spasio sebe i dan provedu zajedno uz puno smijeha. Budući da ona mora otputovati dogovore se da će se narednih pet godina nalaziti samo svakog 9.studenog, a da u međuvremenu neće imati ama baš nikakav kontakt. Svake se godine nađu na taj datum, ispričaju sve što su doživjeli u godini kada se nisu vidjeli i polako se zaljubljuju jedno u drugo.
Svaki njihov 9.studenog biva nova priča, novi preokret i novi osjećaji koji se rađaju u njima, a izmjenjuju se u njima i preispitivanje i strah i patnja. Svaki susret biti će nova eksplozija koja će im u potpunosti mijenjati živote i malo pomalo saznati ćemo šokantne stvari o njihovim roditeljima i o njima samima. Kamo ih je odveo život? Što su sve saznali jedno o drugome? Ima li za njih sretnog kraja? Na vama je da to saznate i oduševit ćete se silinom osjećaja koje ćete pronaći u ovoj priči. Iznenadit ćete se nevjerojatnom pričom trilerskog zapleta i životnim iskustvima koja su snašla ovo dvoje mladih ljudi.
„9.studenoga“ priča je o skromnosti i poniznosti, o uvredama i pomanjkanju isprika te o velikoj grižnjoj savjesti. Priča je to o „slučajnim susretima“, ljubavima epskih razmjera i možebitnim sretnim završecima. A ponajviše to je roman o suosjećanju i samopouzdanju koje se mora graditi godinama. Radnja je brza i pratimo svaki njihov sastanak iz godine u godinu popraćen sarkazmom, smijehom i razotkrivanjem bolnih istina, a sve je okruženo sa puno ljubavi, istinskog kajanja i neobjašnjivog straha.
Čitala sam sa strepnjom, zbog njih, zbog sebe, zbog svega što im se događa, zbog nečega što mi je stezalo srce i nisam mogla normalno disati. Šokirala sam se čitajući zadnje stranice romana i brinula kako će sve to oni jadni preživjeti. I žalila sam ih oboje jer snažne su tu veze u pitanju, snažni su osjećaji uključeni, a oni tako izgubljeni i povrijeđeni. Svakako preporučam da pročitate ovaj roman, izbezumit će vas, opametiti i pokazati jednu nevjerojatnu količinu ljubavi pomiješanu sa patnjom. Mogu samo reći-wow, koja priča, koja zavrzlama, kakav zaplet, a tek kraj...jao, oduševljena sam i opet iznova iskreno kažem da volim priče koje stvara slavna Colleen Hoover, volim njene realne likove koji vole, koji se srame, koji ne znaju sakrivati osjećaje iza izmišljenih maska već nude svoje srce na dlanu. Volim taj osjećaj kada mi se nakon čitanja njenih romana pomiješaju sreća, tuga, suze i zadovoljstvo. Neobjašnjivo je to, neka vrsta mazohizma kada jednostavno moram proplakati knjigu i čitati je u jednom dahu samo da bih saznala što je dalje bilo. Ma provjerite sami, isplati se duboko proživjeti ovu priču.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar