Navikla sam na povijesnu Judith i na ljubavnu Judith, ali ovakvu još nisam doživjela i ova me baš ugodno iznenadila. Ovo vam je krimić, za one koje bi naslovnica ili naslov mogli zavarati, čak punokrvan krimić, sa špijunažom, detektivima, ubojstvom i smicalicama. Neću vam ništa o radnji pisati jer imam puno dojmova pa ću sve to nekako uklopiti zajedno. Naime, kako sam počela čitati tu krimi priču gdje doslovno šalju davno odbačenu kćer da špijunira bogatog oca tako sam se sa svakom stranicom pitala gdje napokon počinje ljubavna priča jer ja sam navikla, kao što sam već spomenula, da Judith piše ljubiće. Do recimo 70.-e stranice prihvatila sam stvarnost da je to ipak moderna kriminalistička priča koja mi se, usput rečeno, jako sviđala.
Taman kada se radnja najviše zahuktala, negdje oko 200.-e stranice tu je došla neka ljubav, površna, neodlučna, nevina kao da čitate povijesni ljubić pa ona ne zna što je očijukanje, pa ona bude neiskusna...i da ne duljim, malo se pokolebam je počinje mi nedostajati onaj krimić s početka. Sreća u nesreći dogodi se tu jedno ubojstvo pa se vratimo krimiću, a ljubav se prestane spominjati jer njeno je mjesto zauzela mržnja. A onda na kraju sve to postane i psihološki triler kada likovi počinju igrati prljave igre i manipulacijom svladavati protivnike.
Shvaćate o čemu vam pričam? To je krimi triler koji mi je savršeno odgovarao kada je bio samo to, a kada se uplela ljubav postalo je presladunjavo, ali i dalje zanimljivo. Preporuka od mene, ali ovoga puta ne za ljubitelje ljubića jer tu ljubavi ima jako malo i nije izražena ni početkom priče, ni sredinom, nego tek na samome kraju ta ljubav dobije značenje i prikazuje ju se kao prekretnicu za oprost i sjedinjenje obitelji. Uz sve to priča ima divnu poruku o obitelji, zajedništvu, rastavljenim roditeljima, o tome što znači biti otac/majka i koliko je zapravo malo potrebno da bi se jedna obitelj razorila, a čitava vječnost kako bi se ponovno spojila.
Sve u svemu, baš mi se svidio roman jer pobio je svako moje umišljeno očekivanje i propitkivanje o tome kako sad to nije ljubić ili zašto mi se kao krimić više sviđa. Eto super je i nemam opravdanje. Istina da mi je bilo teško sve to prihvatiti jer jednom kada zabrijete da ćete čitati ljubić koji na kraju ispadne nešto posve drugo što vam se još i svidi onda vam u glavi nastane zbrka, ali na kraju sam bila posve zadovoljna, pomalo emocionalna i nadasve sretna kako je sve došlo na svoje. A sada vi saznajte o čemu se tu radi.
Mozaik knjiga
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar