„Svjetla juga“ poetična je priča o ljubavi, knjigama, književnosti, čitanju i mnogim pokušajima razmišljanja i shvaćanja. Što je ljubav? Možemo li je doslovno vidjeti? Kako čitanje utječe na ljubav?
„Vaše je srce, kao što vidim, u početku prekrasna, ocakljena, savršena keramička šalica. S godinama se stvore pukotine, krhotine. Srce se slama, jedanput, dvaput, neprestano, i vi činite sve što je u vašoj moći da brižno ponovno slijepite šalicu.“
Ljubav su usponi i padovi, ljubav je ponekad smisao svega, a ponekad gorke suze, a slomljeno srce sastavni je dio ljubavi, u to nema sumnje, ali ne odustaje se prvom prilikom nego se ustraje i ponovno voli usprkos svemu.
Ljubav ne poznaje godine, razum, a ni logiku, dok su požuda i zadovoljstvo one sile koje nam čine probleme. „To se najčešće događa strastvenim osobama, koje navrat-nanos donose kobne odluke, jednostavno zato što je to lijepo i tada ih ni najmudrija misao ne može zaustaviti.“ Ljubav je putovanje u nepoznato, nalet velikodušnosti i vedrine, a razum dolazi tek kasije ili prekasno.
Znatiželja, ozbiljnost, žudnja i igra, sve su to dijelovi ljubavi , a svaka od tih stvari može nam donijeti kobne sudbine ili nas izbaciti iz takta. Ljubav vam daje snagu, nadu, strpljenje i maštu.
„Ljudi me uopće ne primjećuju. Čak ni onda kada sam im sasvim blizu i luđački pokazujem nekoga s kim bi mogli kušati ono što je ljubav-lakoću, postojanost, vedrinu, tamu, utjehu, bol, traganje, nalaženje, ja sam ponajprije sve, jedini pravi smisao zbog kojeg se isplati zgrabiti život objema rukama.“
Ljubav ima različitu težinu elemenata sumnje i logike, straha, djelovanja i mašte, a ravnoteža svega navedenog, da bi se postigao sklad, je nešto oko čega se treba pošteno potruditi.
„Ja mogu povrijediti, mogu izliječiti; i da, u neka su me vremena čak nazivali lijekom, izvorom mladosti. Ja mogu čovjeka učiniti kratkovidnim, uviđavnim, vidovitim, na meni se pogubio jedan optičar duše; ja mogu dati zadnji mali poticaj da se netko približi na metar drugomu- jedino ne mogu navesti dvoje ljudi da se prepoznaju u pravome trenutku.“
A opet sudbina i život su nešto posve drugo.
„Takav je život valjda, niz nevolja, iskušenja, provjera hrabrosti i snage, i ako si nekad slučajno bio sretan, to shvatiš tek naknadno.“
Preporuka ogromna za ovu toplu, prepunu čarolije i dirljivu priču koja kroz pametnu radnju nudi emocionalne i nježne trenutke. Nudi vam ljubav na dlanu, nudi vam bijeg. Roman je to o književnosti koja liječi, o knjigama koje nam pružaju utjehu, a sve nekako duhovito, napeto i vrlo osobno. Uživala sam u čitanju i divnim citatima o ljubavi, životu i knjigama.
„Knjige čine ljude putnicima kroz vrijeme, onima koji poprimaju druga obličja, zamjenjuju tijela, čitačima misli, besmrtnicima; knjige su prema tomu jedina preostala, velika alkemija našeg vremena.“
„Mislim da svatko iz knjiga nauči nešto drugo.“
Mozaik knjiga
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar