Ovomjesečna „lektira“ Hoću knjigu Book cluba predivna je i mistična bajka koju sam s oduševljenjem čitala. Svidjeli su mi se osebujni likovi i jednostavan stil pisanja. Prošlomjesečna „Bila jednom jedna rijeka“ bila mi je stilski čudna i neshvatljiva pa sam prema tome ustvrdila da nemam problem s fantasy žanrom već samo s pojedinim stilovima pisanja.
Ponekad mi poetičnost odgovara, a ponekad ne i ok je to tako. Ovoga puta s „Dalekom zemljom“ doživjela sam čudesan svijet bajki kroz jednostavne opise i dijaloge i više me opčinila od bilo koje složeno poetične knjige.Znači, „Daleka zemlja“ savršen je spoj nadnaravnog i divne priče o obitelji, a sve utkano u bajke koje tvore posve novi svijet te je preporučujem od srca svim ljubiteljima fantasy romana za mlade koji će čak i vas malo starije zaintrigirati svojim mračnim i opsjednutim bajkama.
„Zaključila sam da i nismo toliko različiti. Ponašamo se na određeni način kako bismo preživjeli, a duboko u sebi krijemo svoju bit, koja se tajanstveno skriva čak i od nas samih.“
„Navodno smo svi mi spoj naslijeđenog i naučenog, našu pravu osobnost oblikuju godine prijateljstva, svađa, obiteljskih odnosa, snova, onoga što učinimo premladi i onoga što slučajno čujemo, a nismo trebali, tajni koje skrivamo i otkrivamo, onoga za čime žalimo, svih pobjeda i ponosnih čuvstava, svih tih gusto zbijenih krhotina koje postaju ono što zovemo našim životima.“
Vorto Palabra
Osvrt napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar