(Drugi dio trilogije)
Izdanje Profil
Prije svega moram vam napomenuti da ne čitate ovu recenziju ako još niste pročitali prvi dio trilogije jer budući da se radnja nastavlja u doslovnom smislu neke će vam stvari biti spojleri bez obzira na to što ja napisala. Znači, ovo je trilogija koja se jednostavno mora čitati redom, određenim redom jer inače nema smisla, ako čitate samo jednu knjigu iz serijala ništa vam neće biti jasno jer prethodni nastavci čine strukturu i stvaraju cjelovitu priču. Kako neki zločini nisu riješeni u prvom nastavku, a radnja ide dalje, viša inspektorica Amaia Salazar ima pune ruke posla. A evo samo nekih naznaka o čemu se radi...
Neki navodno nabrijani huligani, skloni pobuni oskvrnuli su lokalnu crkvu, uništili njenu unutrašnjost te uz taj vandalizam zapalili dječje ostatke, jezivo, zaista zastašujuće jer tko bi nešto takvo napravio. Kako istraga odmiče, Amaia još uvijek traga za misterijoznom osobom koja amputira ruke žrtava. Ti su slučajevi već odavno zatvoreni, ali te amputacije i dalje su zagonetka. Ubojice su počinile samoubojstva i svaki od tih monstruma ostavio je za sobom poruku namijenjenu upravo Amaii. Sve je obavijeno nekom mračnom silom, nitko ne zna što ubojice tjera na samoubojstvo, ali itekako je očito da netko sve to iz sjene kontrolira.
Sada kada Amaia ima vlastitu skladnu obitelj ona još više strepi za njihovu sigurnost, a ponovni povratak u rodni grad ponovno će otvoriti bolne rane. Pronađene su kosti djece oko kuće koju njen suprug želi kupiti, a usporedbom saznajemo kako se jedna kost u potpunosti podudara sa Amaiinim DNK. Kakva je to još tajna koju krije njena mentalno bolesna majka? A kad smo kod majke, smještena je u psihijatrijskoj bolnici, posjećuje je nepoznati lik koji joj pomaže oko manipulacija i planira se ubojstvo, ubojstvo djevojčice koja to zapravo nije. Kada majku presele u drugu ustanovu dolazi do velikih preokreta i stvari postaju joj napetije nego što su dosad bile.
Možda dalje da ne pričam, važno je samo da znate kako imamo tu ubojice koji postaju samoubojice, kosture djece koji prošlost dovode u sadašnjost, imamo svećenika koji u svoju kliniku dovodi pomno birane pacijente koji imaju u sebi posebnu „nijansu zla“, tu je jedna žena poremećenog uma, zaljubljeni sudac i naravno drevna legenda koja svojom misterijom obavija cijelu ovu neobičnu priču. Radnje se divno isprepliću, prati se nekoliko bizarnih slučajeva i svaka je stranica nabijena neobjašnjivom napetošću. Cijela je priča šokantna i uznemirujuća, mislim kosturi djece, kletve, opsjednutost...više liči na horor nego na krimi priču, stoga mogu reći kako je ovo jedan od onih psiholoških romana koji će vas dobro stresti, zapravo mogu priznati da sam povremeno čitajući preplašeno pogledala iza leđa čisto da se uvjerim da sam sama u prostoriji, a ja sam inače ljubitelj horor filmova, eto pa vi sad vidite. Meni je doista bilo jezivo sve to, ali želja da saznam što se dalje događalo bila je jednostavno jača od svega.
Sve te obiteljske tajne i istraživanje istine bilo je naprosto nevjerojatno, toliko ljudi upleteno u mit, legendu koja postaje stvarna, oluje koje bijesne, neprestani preokreti u radnji, zle slutnje, osjećaj straha, vjerujte neprocjenjivo. Nisam mogla odvojiti se od ovih knjiga, morala sam znati sve, a neprestana napetost omogućila mi je uživanja na najjače.Preostaje mi jedino pričekati završnicu ove trilogije pa da mi srce bude na mjestu.
I ovoga puta jako slojeviti triler koji spaja zle slutnje, mitove i stvarnost, među likovima vlada netrepeljivost i pitanje povjerenja, obitelji su pred brojnim iskušenjima, a ljubav u ovom romanu dolazi u tragovima ali je čista, iskrena i neiskvarena. Čak mi je drugi dio bio radnjom bolji jer znate i sami kako zanimljivo zna biti kada se sve zakomplicira, a to se tu i dogodilo i postalo je jako tijesno i zamršeno. Kažu da je i film snimljen pa ću ga obavezno pogledati, a Dolores tebi kapa do poda jer utjerala si mi strah u kosti, šokirala si me, zaokupila si mi misli, natjerala si me da čitam noću, zalijepila si me za svoje knjige, natjerala da poželim još i uz sve to ugodno si me iznenadila, hvala ti. Na vama je dragi moji čitatelji da se sami uvjerite u ovo što vam pišem jer ovi su psihološki trileri prava senzacija.
Recenziju napisala Sandra Avar
Izdanje Profil
Prije svega moram vam napomenuti da ne čitate ovu recenziju ako još niste pročitali prvi dio trilogije jer budući da se radnja nastavlja u doslovnom smislu neke će vam stvari biti spojleri bez obzira na to što ja napisala. Znači, ovo je trilogija koja se jednostavno mora čitati redom, određenim redom jer inače nema smisla, ako čitate samo jednu knjigu iz serijala ništa vam neće biti jasno jer prethodni nastavci čine strukturu i stvaraju cjelovitu priču. Kako neki zločini nisu riješeni u prvom nastavku, a radnja ide dalje, viša inspektorica Amaia Salazar ima pune ruke posla. A evo samo nekih naznaka o čemu se radi...
Neki navodno nabrijani huligani, skloni pobuni oskvrnuli su lokalnu crkvu, uništili njenu unutrašnjost te uz taj vandalizam zapalili dječje ostatke, jezivo, zaista zastašujuće jer tko bi nešto takvo napravio. Kako istraga odmiče, Amaia još uvijek traga za misterijoznom osobom koja amputira ruke žrtava. Ti su slučajevi već odavno zatvoreni, ali te amputacije i dalje su zagonetka. Ubojice su počinile samoubojstva i svaki od tih monstruma ostavio je za sobom poruku namijenjenu upravo Amaii. Sve je obavijeno nekom mračnom silom, nitko ne zna što ubojice tjera na samoubojstvo, ali itekako je očito da netko sve to iz sjene kontrolira.
Sada kada Amaia ima vlastitu skladnu obitelj ona još više strepi za njihovu sigurnost, a ponovni povratak u rodni grad ponovno će otvoriti bolne rane. Pronađene su kosti djece oko kuće koju njen suprug želi kupiti, a usporedbom saznajemo kako se jedna kost u potpunosti podudara sa Amaiinim DNK. Kakva je to još tajna koju krije njena mentalno bolesna majka? A kad smo kod majke, smještena je u psihijatrijskoj bolnici, posjećuje je nepoznati lik koji joj pomaže oko manipulacija i planira se ubojstvo, ubojstvo djevojčice koja to zapravo nije. Kada majku presele u drugu ustanovu dolazi do velikih preokreta i stvari postaju joj napetije nego što su dosad bile.
Možda dalje da ne pričam, važno je samo da znate kako imamo tu ubojice koji postaju samoubojice, kosture djece koji prošlost dovode u sadašnjost, imamo svećenika koji u svoju kliniku dovodi pomno birane pacijente koji imaju u sebi posebnu „nijansu zla“, tu je jedna žena poremećenog uma, zaljubljeni sudac i naravno drevna legenda koja svojom misterijom obavija cijelu ovu neobičnu priču. Radnje se divno isprepliću, prati se nekoliko bizarnih slučajeva i svaka je stranica nabijena neobjašnjivom napetošću. Cijela je priča šokantna i uznemirujuća, mislim kosturi djece, kletve, opsjednutost...više liči na horor nego na krimi priču, stoga mogu reći kako je ovo jedan od onih psiholoških romana koji će vas dobro stresti, zapravo mogu priznati da sam povremeno čitajući preplašeno pogledala iza leđa čisto da se uvjerim da sam sama u prostoriji, a ja sam inače ljubitelj horor filmova, eto pa vi sad vidite. Meni je doista bilo jezivo sve to, ali želja da saznam što se dalje događalo bila je jednostavno jača od svega.
Sve te obiteljske tajne i istraživanje istine bilo je naprosto nevjerojatno, toliko ljudi upleteno u mit, legendu koja postaje stvarna, oluje koje bijesne, neprestani preokreti u radnji, zle slutnje, osjećaj straha, vjerujte neprocjenjivo. Nisam mogla odvojiti se od ovih knjiga, morala sam znati sve, a neprestana napetost omogućila mi je uživanja na najjače.Preostaje mi jedino pričekati završnicu ove trilogije pa da mi srce bude na mjestu.
I ovoga puta jako slojeviti triler koji spaja zle slutnje, mitove i stvarnost, među likovima vlada netrepeljivost i pitanje povjerenja, obitelji su pred brojnim iskušenjima, a ljubav u ovom romanu dolazi u tragovima ali je čista, iskrena i neiskvarena. Čak mi je drugi dio bio radnjom bolji jer znate i sami kako zanimljivo zna biti kada se sve zakomplicira, a to se tu i dogodilo i postalo je jako tijesno i zamršeno. Kažu da je i film snimljen pa ću ga obavezno pogledati, a Dolores tebi kapa do poda jer utjerala si mi strah u kosti, šokirala si me, zaokupila si mi misli, natjerala si me da čitam noću, zalijepila si me za svoje knjige, natjerala da poželim još i uz sve to ugodno si me iznenadila, hvala ti. Na vama je dragi moji čitatelji da se sami uvjerite u ovo što vam pišem jer ovi su psihološki trileri prava senzacija.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar