Preskoči na glavni sadržaj

Lisa Genova-Svaka nota odsvirana


Naklada Ljevak

Prvih 80 stranica istinska dosada. Nema napetosti, nema ništa intrigantno, nema poticaja za daljnje čitanje. Doslovno mi se nije dalo dalje čitati upravo zbog toga što su ti njihovi monolozi jako zamorni. Počela sam preskakati stranice i čitati tek oko 160.stranice. I tu mi je počelo biti zanimljivo i istovremeno mučno čitati jer priča je i tužna iživopisna i brutalno teška.

Richard stalno za nečim žali, pada u depresiju, iskaljuje svoj bijes na drugima i stalno razmišlja kada će doći kraj i to razumijem sa te strane da potpuno zdrav čovjek oboli od bolesti koja ga uništava i ne može oko toga ništa učiniti, ali priča me zbog tog njegovog stava stalne ljutnje, krivnje, žaljenja i srama jako umorila.

Karina je bila nestabilna sa njim, a još je nestabilnija bez njega. Njena stalna nesigurnost i propitivanje svega dovelo me do ludila. Kakva to žena razmišlja o toliko čimbenika? Koja se to sređuje za druge, a ne za sebe? Kakva to majka prešućuje istinu kćeri i odnosi se tako hladno prema njoj, a onda kuka koliko joj dijete nedostaje?
Sve u svemu knjiga je ok, ni odlična ni loša, samo ok. Nekako kao da je nije pisala ista osoba koja je napisala Još uvijek Alice, ali naravno tu je i neka druga bolest u pitanju pa možda stoga i neki drugi pristup pisanju. Ovoga puta nisam ništa novo naučila kao što je bio slučaj sa Alice, ali razlog tome je samo to da mi je knjiga bila predosadna i nije mi držala pažnju.

Likovi su nekako nerealni, svi neki depresivni, nitko se nikada ne trgne i taj oprost na kraju bio mi je jako isforsiran. Ovoga puta nisam imala razloga plakati ni biti tjeskobna, jednostavno sam pročitala i ostala ravnodušna. Knjiga ima ozbiljnu temu, ali neozbiljan pristup, nekako sve sa krive strane gledano i smatram da je trebalo više emocija.

„Svaka nota odsvirana pitanje je života i smrti.“-Prolaznosti života, život doslovno curi kroz prste i on je toga svjestan te samo čeka taj nezaobilazni kraj.

„Ljubav se ne može izmjeriti brojem sati koji neka osoba provede s drugom.“-Propitivanje ljubavi i odanosti.

Iz ovih se citata vide super teme o kojima bi se dalo raspravljati, ali opet ni to mi nije bilo dovoljno da me oduševi. Nemam preporuku ovoga puta.

Recenziju napisala Sandra Avar



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Julia Samuel- I to će proći

  Odlična je ovo knjiga o ljubavi, obiteljskim odnosima, promjenama koje nam život donosi, zdravlju i traženju identiteta. Autorica je psihoterapeutkinja i u ovoj je knjizi iznijela primjere iz vlastite prakse, a sve u svrhu da nam prenese važne poruke o životnim krizama. Nadasve, knjiga je od velike pomoći ne samo ako je proučavate nego i ako povremeno čitate između redova. Od mene velika preporuka. „Život se svodi na promjene. U teoriji nam je to poznato, ali iskustvo je često znatno složenije nego što očekujemo...“ „Ljudi žude za sigurnošću i nerado se odričemo poznatog-jer se čini manje zastrašujućim od nepoznatog.“ „Možda je istina da za sve postoji mjesto i vrijeme...“ „Ljubav zahtijeva uporan rad i predanost...“ „Obitelj je složen sustav u kojem se puno više toga događa pod površinom nego na površini.“ „Život je težak i nosi sa sobom različite nevolje kojima se je nužno prilagoditi...“ Mozaik knjiga

Ivana Brlić-Mažuranić- Čudnovate zgode šegrta Hlapića

  Baš se poklopilo da sin za lektiru čita ovaj dječji roman pa mi se ukazala prilika da i ja sudjelujem u tome. Vjerujem da svi već znate divnu priču o malom šegrtu koji je dobar kao sunce, veseo kao ptica, mudar kao knjiga i hrabar kao Kraljević Marko, a njegovo putovanje opisano kroz nekoliko dana za njega je prava pustolovina popraćena brojnim izazovima. „Oblaci ne idu onako kako ljudi govore, nego onako kako ih vjetar nosi.“ Roman ima zanimljivu temu, šaljiva zbivanja i neočekivane preokrete, a Hlapić i Gita bistra su i hrabra djeca koji su primorani snalaziti se u životu lišeni roditeljske skrbi. Sukobljavaju se dobro i zlo, bogati i siromašni, tuga i sreća, a sve je to obilježje života. „...jer ljudi se ne poznaju po odijelu, nego po očima.“ Predivan roman o humanosti, hrabrosti, povjerenju i bezuvjetnoj dobroti i ljubavi, a od mene i moga sina imate preporuku. Znanje Osvrt napisala Sandra Avar

Lucinda Riley- Sedam sestara, Majina priča

Egmont Hrvatska Ovo je definitivno serijal koji sam jedva čekala da netko prevede kod nas u Hr i sada kada sam napokon dobila u ruke prvi dio i pročitala ga u jednom dahu već čeznem da čitam dalje. Serijal se sastoji od sedam knjiga (čini mi se) i svaka od njih priča je o jednoj sestri pa ću vam dati mali uvod o tim sestrama o kojima ćemo nadalje čitati.  Šest posvojenih djevojčica, šest malih duša kojima je pružen dom ispunjen obiljem, skladom, obrazovanjem i ponajprije ljubavlju. I eto već vidim da imate pitanje-a kako sad šest ako je priča o sedam sestara? Samo polako, ni meni još sve nije jasno, pa će trebati cijeli serijal pročitati da bi se to saznalo. Pa Salt, kako su ga djevojčice zvale postao je ocem tih divnih malih stvorenja koja je vremenom posvojio i doveo ih u svoj raskošan dom, volio ih je i školovao, postao im je pravim ocem i one su ga obožavale. Redom kako ih je dovodio kući dobivale su imena po slavnoj Plejadi, zviježđu Sedam sestara i svaka je za njega bila, p...