Sonatina naklada
Drugi svjetski rat za Evu je završio prije gotovo dva desetljeća. Sjeća se ruševina nastalih bombardiranjem, ali sada 1963.godine gleda kako se Frankfurt polako oporavlja. Eva je mlada prevoditeljica koja čeka da je zaprosi mladić iz vrlo bogate obitelji što bi njoj samoj donijelo viši status i naravno vlastitu obitelj. Svjesna je da bi taj brak osim ljubavi značio i odlazak od svoje obitelji na što nije gledala ni sa tugom ni sa prezirom, već potaknuta činjenicom da će im olakšati i biti u stanju pripomoći.
Sve će se uskomešati i promijeniti kada Eva dobije poziv da prevodi iskaze poljskih svjedoka na suđenju nacističkim časnicima za zlodjela počinjena u Auschwitzu. Time će biti pokrenuta lavina pitanja. Što joj to roditelji kriju? Zašto je uporno odvraćaju od tog posla? Zašto se njen zaručnik ne slaže sa time da ona radi? Jesu li istina sve te strahote koje sluša i prevodi na svjedočenjima? Ima osjećaj da joj svi lažu, a nakon što čuje uznemirujuća svjedočanstva počinje propitkivati društvo u kojem živi. Ispituje vlastitu osobnost i moral te odlučuje pridružiti se timu tužitelja koji imaju namjeru naciste privesti pravdi.
Eva je mlada i neiskusna, pojma nema o strahotama koje su se događale, ali postati će snažna i odlučna te će njena potreba za pravdom u njoj probuditi novu osobu i time nam pokazati koliko je važno vjerovati u sebe i mirno spavati bez trunke grižnje savjesti. Priča je dirljiva, a čitajući svjedočanstva (koja su usput rečeno istinita sa tek ubačenom djelomičnom fikcijom) stezat će vam se nešto u grlu. Osjećat ćete strah i imati potrebu pomoći usprkos tome što je sve to već odavno iza nas. Za neke od likova iako je prošlo dvadeset godina počinjene strahote nikada neće biti zaboravljene, njihovi gubitci ne mogu biti nadomješteni ničime, ali pravda je ono za što se bore jer pravda im je jedina još ostala.
Ovo je roman o principima, o pravdi i krivnji, prepuna je oprečnih osjećaja i dobit ćete dojam da je pisana hladno, ali upravo ta hladnoća probuditi će u vama suosjećanje i nemir. Napeta je to priča realno pisana i oštra, tjera na razmišljanje i jednom kada krenete sa čitanjem teško se od te knjige odvojiti. Preporuka ide od mene jer rado čitam o tom razdoblju Drugog svjetskog rata iako mi uvijek bude teško i raspadnem se u tisuće komadića.
Recenziju napisala Sandra Avar
Drugi svjetski rat za Evu je završio prije gotovo dva desetljeća. Sjeća se ruševina nastalih bombardiranjem, ali sada 1963.godine gleda kako se Frankfurt polako oporavlja. Eva je mlada prevoditeljica koja čeka da je zaprosi mladić iz vrlo bogate obitelji što bi njoj samoj donijelo viši status i naravno vlastitu obitelj. Svjesna je da bi taj brak osim ljubavi značio i odlazak od svoje obitelji na što nije gledala ni sa tugom ni sa prezirom, već potaknuta činjenicom da će im olakšati i biti u stanju pripomoći.
Sve će se uskomešati i promijeniti kada Eva dobije poziv da prevodi iskaze poljskih svjedoka na suđenju nacističkim časnicima za zlodjela počinjena u Auschwitzu. Time će biti pokrenuta lavina pitanja. Što joj to roditelji kriju? Zašto je uporno odvraćaju od tog posla? Zašto se njen zaručnik ne slaže sa time da ona radi? Jesu li istina sve te strahote koje sluša i prevodi na svjedočenjima? Ima osjećaj da joj svi lažu, a nakon što čuje uznemirujuća svjedočanstva počinje propitkivati društvo u kojem živi. Ispituje vlastitu osobnost i moral te odlučuje pridružiti se timu tužitelja koji imaju namjeru naciste privesti pravdi.
Eva je mlada i neiskusna, pojma nema o strahotama koje su se događale, ali postati će snažna i odlučna te će njena potreba za pravdom u njoj probuditi novu osobu i time nam pokazati koliko je važno vjerovati u sebe i mirno spavati bez trunke grižnje savjesti. Priča je dirljiva, a čitajući svjedočanstva (koja su usput rečeno istinita sa tek ubačenom djelomičnom fikcijom) stezat će vam se nešto u grlu. Osjećat ćete strah i imati potrebu pomoći usprkos tome što je sve to već odavno iza nas. Za neke od likova iako je prošlo dvadeset godina počinjene strahote nikada neće biti zaboravljene, njihovi gubitci ne mogu biti nadomješteni ničime, ali pravda je ono za što se bore jer pravda im je jedina još ostala.
Ovo je roman o principima, o pravdi i krivnji, prepuna je oprečnih osjećaja i dobit ćete dojam da je pisana hladno, ali upravo ta hladnoća probuditi će u vama suosjećanje i nemir. Napeta je to priča realno pisana i oštra, tjera na razmišljanje i jednom kada krenete sa čitanjem teško se od te knjige odvojiti. Preporuka ide od mene jer rado čitam o tom razdoblju Drugog svjetskog rata iako mi uvijek bude teško i raspadnem se u tisuće komadića.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar