U izdanju Mozaik knjiga - čitam i lajkam
Moram priznati kako još nisam čitala tako zanimljivu knjigu o knjigama. Ovaj roman odnio me u potpuno novi svijet u kojem su knjige lijek za sve one brige i probleme za koje nam liječnici ne mogu dati lijeka, ali Perdu može. Perdu ima ploveću Književnu ljekarnu, čamac u kojem se nalazi tisuće knjiga kojima Perdu lijeći osjećaje ljudi koji se smatraju patnicima, koji su neshvaćeni i koje preplavljuje osjećaj beznačajnosti. Dolaze mu ljudi koji su puni tuge i boli, koji vole a nisu voljeni, koji traže duboka prijateljstva i žele prekinuti površnu ljubav. Perdu im pomaže da kroz knjige i čitanje prežive tjeskobu i nostalgiju te da duševne boli zamijene povjerenjem, ponosom i iskrenom ljubavlju, a ujedno i da shvate i prihvate životne činjenice.
Perdu je želio pomoći svima, ali sebi nije znao kako pomoći. Knjige mu nisu pomogle da prihvati bol i mržnju koju je osjećao posljednjih dvadeset i jednu godinu od kada ga je njegova draga Manon napustila. Sve te godine proveo je sam, čitajući i pomažući drugima da se nose sa svojim problemima, ali sebi u knjigama nije našao lijeka. Bol ga je razdirala, udaljio se od prijatelja i započeo samački život u sobici jedne kuće sa svega nekoliko stvari koje su mu bile neophodne za život. Čitao je cijele dane i odgovore tražio u knjigama, ali odgovore na njegova pitanja tamo nije našao, jer su se odgovori krili u Manoninom pismu koje mu je ostavila onoga dana kada je otišla. Pismo je dugih dvadeset i jednu godinu odbijao pročitati, ali nova susjeda igrom je slučaja došla do pisma i ono se ponovno našlo u Perduovim rukama. Bilo je nezaobilazno pročitati ga, morao je suočiti se ponovno sa svojom Manon i saznati zašto ga je ostavila jedina koju je toliko volio. Pismo krije bolnu istinu kojoj se Perdu nije nadao i u samo jednom trenu sav bijes i mržnja pretvaraju se u suze i kajanje.
Ali da bi priča bila još neobičnija Perdu ima susjeda mladog pisca koji je uspješno prodao svoju prvu knjigu i sada se svijetom skriva od brojnih obožavatelja. Znam da vam to zvuči jako neobično, ali Max je zapravo poprilično nesiguran u sebe, otac se ne ponosi njegovom knjigom jer smatra kako je vrlo neprimjerenog sadržaja, a kao dijete bio je zapostavljen od oca i slušao brojne laži od majke koja ga je samo htjela zaštititi od očeve hladne naravi. Perdu i Max će svoje jade morati zajedno proživljavati u danima koji slijede, u danima kada se jedan muškarac nošen emocijama počinje ponašati nepromišljeno i impulzivno i kada mu jedan plah mladić bez samopouzdanja postane slijepi putnik, i tu njihova avantura tek počinje.
„Mala pariška knjižara“ doista će vas sa prvom stranicom povesti u novi svijet jer se upravo tamo na početku te zanimljive priče nalazi karta, put kojim su se Perdu i Max odvažili krenuti u potrazi za lijekom koji će im umiriti srca i vratiti živote na pravi put. Fascinantno je kako Perdu dijeli svoje kupce knjiga u nekoliko kategorija, ali zapravo svatko od njih je poseban na svoj način. Roman je ovo sa vrlo dubokom porukom, zaista čarobna priča koja će vam dati puno materijala za razmišljanje, a ujedno i odlične naslove romana koje morate pročitati, a ako ne znate koju od tih knjiga uzeti u ruke, na kraju romana nalazi se popis autora i naslovi knjiga te ujedno i opis tegoba koje pojedina knjiga lijeći. Na kraju romana, što me jako iznenadilo, nalaze se i recepti jela za tipičnu Provansalsku kuhinju, nešto zaista novo i posebno. Da ne duljim, roman „Mala pariška knjižara“ očaravajuća je i zanimljiva priča sa kojom ćete se i dobro nasmijati, ali i ponegdje pustiti suzu. Prava je poslastica za sve ljubitelje knjiga koje govore o knjigama, a divne ljubavne priče koje se ispreplići dati će ovome romanu posebnu čar. Od mene velika preporuka za ovu knjigu, vjerujem da ćete se pronaći u njoj i da ćete sasvim sigurno, ukoliko imate nekih tegoba, pronaći tu i naslov romana koji trebate čitati kako bi smirili srce.
Recenziju napisala Sandra Avar
Moram priznati kako još nisam čitala tako zanimljivu knjigu o knjigama. Ovaj roman odnio me u potpuno novi svijet u kojem su knjige lijek za sve one brige i probleme za koje nam liječnici ne mogu dati lijeka, ali Perdu može. Perdu ima ploveću Književnu ljekarnu, čamac u kojem se nalazi tisuće knjiga kojima Perdu lijeći osjećaje ljudi koji se smatraju patnicima, koji su neshvaćeni i koje preplavljuje osjećaj beznačajnosti. Dolaze mu ljudi koji su puni tuge i boli, koji vole a nisu voljeni, koji traže duboka prijateljstva i žele prekinuti površnu ljubav. Perdu im pomaže da kroz knjige i čitanje prežive tjeskobu i nostalgiju te da duševne boli zamijene povjerenjem, ponosom i iskrenom ljubavlju, a ujedno i da shvate i prihvate životne činjenice.
Perdu je želio pomoći svima, ali sebi nije znao kako pomoći. Knjige mu nisu pomogle da prihvati bol i mržnju koju je osjećao posljednjih dvadeset i jednu godinu od kada ga je njegova draga Manon napustila. Sve te godine proveo je sam, čitajući i pomažući drugima da se nose sa svojim problemima, ali sebi u knjigama nije našao lijeka. Bol ga je razdirala, udaljio se od prijatelja i započeo samački život u sobici jedne kuće sa svega nekoliko stvari koje su mu bile neophodne za život. Čitao je cijele dane i odgovore tražio u knjigama, ali odgovore na njegova pitanja tamo nije našao, jer su se odgovori krili u Manoninom pismu koje mu je ostavila onoga dana kada je otišla. Pismo je dugih dvadeset i jednu godinu odbijao pročitati, ali nova susjeda igrom je slučaja došla do pisma i ono se ponovno našlo u Perduovim rukama. Bilo je nezaobilazno pročitati ga, morao je suočiti se ponovno sa svojom Manon i saznati zašto ga je ostavila jedina koju je toliko volio. Pismo krije bolnu istinu kojoj se Perdu nije nadao i u samo jednom trenu sav bijes i mržnja pretvaraju se u suze i kajanje.
Ali da bi priča bila još neobičnija Perdu ima susjeda mladog pisca koji je uspješno prodao svoju prvu knjigu i sada se svijetom skriva od brojnih obožavatelja. Znam da vam to zvuči jako neobično, ali Max je zapravo poprilično nesiguran u sebe, otac se ne ponosi njegovom knjigom jer smatra kako je vrlo neprimjerenog sadržaja, a kao dijete bio je zapostavljen od oca i slušao brojne laži od majke koja ga je samo htjela zaštititi od očeve hladne naravi. Perdu i Max će svoje jade morati zajedno proživljavati u danima koji slijede, u danima kada se jedan muškarac nošen emocijama počinje ponašati nepromišljeno i impulzivno i kada mu jedan plah mladić bez samopouzdanja postane slijepi putnik, i tu njihova avantura tek počinje.
„Mala pariška knjižara“ doista će vas sa prvom stranicom povesti u novi svijet jer se upravo tamo na početku te zanimljive priče nalazi karta, put kojim su se Perdu i Max odvažili krenuti u potrazi za lijekom koji će im umiriti srca i vratiti živote na pravi put. Fascinantno je kako Perdu dijeli svoje kupce knjiga u nekoliko kategorija, ali zapravo svatko od njih je poseban na svoj način. Roman je ovo sa vrlo dubokom porukom, zaista čarobna priča koja će vam dati puno materijala za razmišljanje, a ujedno i odlične naslove romana koje morate pročitati, a ako ne znate koju od tih knjiga uzeti u ruke, na kraju romana nalazi se popis autora i naslovi knjiga te ujedno i opis tegoba koje pojedina knjiga lijeći. Na kraju romana, što me jako iznenadilo, nalaze se i recepti jela za tipičnu Provansalsku kuhinju, nešto zaista novo i posebno. Da ne duljim, roman „Mala pariška knjižara“ očaravajuća je i zanimljiva priča sa kojom ćete se i dobro nasmijati, ali i ponegdje pustiti suzu. Prava je poslastica za sve ljubitelje knjiga koje govore o knjigama, a divne ljubavne priče koje se ispreplići dati će ovome romanu posebnu čar. Od mene velika preporuka za ovu knjigu, vjerujem da ćete se pronaći u njoj i da ćete sasvim sigurno, ukoliko imate nekih tegoba, pronaći tu i naslov romana koji trebate čitati kako bi smirili srce.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar