Stilus Knjiga
I prije čitanja ovog romana shvatila sam da se tu radi o velikim lažima, a tek kada sam malo bolje zagrebla površinu cijele priče pokazalo se kako je sveprisutna ne jedna laž nego deseci njih. Svi imamo tajne, neki velike, neki male, neki bezazlene, a drugi one koje bi mogle tuđe živote razoriti do temelja, e pa ove zadnje navedene, ove laži koje razaraju, prožimaju cijeli roman. Istina je da sve krene jednom malom laži, potpuno je bijela i nikome ne može nauditi, ali kako bi se prikrila prva, izriče se druga laž malo veća nakon koje upadate u vrtlog pretvaranja, skrivanja i zavaravanja.
Kit je strastveni lovac na pomrčine, voli ih gledati, fotografirati, o njima raspravljati po forumima, voli ih pratiti i obilježavati na svojoj karti, a Laura se zaljubila u njega još više kada je shvatila koliko je njegova strast prema pomrčinama podjednaka onoj koju gaji prema njoj. Zajedno su, mladi i sneni posjetili pomrčinu, uživali, a onda doživjeli strahotu koja će im razoriti živote. Svjedočili su nečemu što je u njihove živote uvuklo još dvoje ljudi i puno stresa. Laura je odlučna u tome što je vidjela, Kit je zbunjen, ali tvrdi da zapravo nije ništa točno vidio, Jamie svima govori da sve to nije tako kako je izgledalo, a Beth od šoka ne govori ništa. I dok pratimo priču u sadašnjosti gdje likovi prolaze kroz bjesomučno suđenje, sa druge strane pratimo prošlost i saznajemo šokantne stvari o životima sviju njih. Doimat će se da odmah na početku znate tko je krivac, a tko žrtva, ali šok ćete doživjeti tek puno kasnije kada se ispostavi da je sve to bila zeznuta dobro isplanirana borba za preživljavanje.
Nitko u toj cijeloj priči ne govori istinu, svi krenu malom laži, a kasnije se zapletu u mrežu iz koje, vjeruju, da ih može izvuči samo nova laž. Kuju se osvete, podmeću se dokazi, laže se u sudnici i ne postoji tu nijedna osoba kojoj bih ikada više bila u stanju povjerovati jer upoznala sam ih sve u njihovim najgorim trenucima, upoznala sam njihove slabosti i mane, ali isto tako upoznala sam i njihove najveće strahove. Reklo bi se: ljudi smo, griješimo, ali ovakve greške nisam već dugo vidjela, ovakav prkos i inat nisam nikada upoznala.
„On kaže/ona kaže“, naslov koji podsjeća na ono „bila, rekla, kazala.“ ili „njegova riječ protiv njezine.“ upravo tako se radnja i odvija, ona kaže jedno, on tvrdi nešto posve drugo, treća strana se drži po strani, a četvrta glumi kako pojma o ničemu nema dok iznutra kipi i skriva bolnu istinu. Savršen je to i mračan psihološki triler koji će vam svojim zavrzlamama pokidati živce, iz stranice u stranicu priča se sve više komplicira, a ujedno se i polako to klupko jada odmotava i istina izlazi na vidjelo. Sa nevjericom na licu čitala sam u detalje ispričane živote nekolicine ljudi kojima je jedna pomrčina zatamnila živote. Preokretima nema kraja, doslovno je svako poglavlje neka nova etapa života glavnih likova, a sve blješti ka tome da bi kraj mogao biti novi šok. I da, kraj je nevjerojatan. Nećete ništa iščititi iz njega ako ga samo malo škicnete, ali ako pratiti cijelu radnju onda će vam taj kraj dati novu dimenziju, novi sažetak svega, a možda i pokoju istinu.
Roman je pomno razrađen, profinjeno opisan i nimalo predvidljiv, Erin se doista potrudila zamesti sve puteve prema istini i čak me dva puta odvela na krivi trag. Svaka joj čast jer rijetko kada se prevarim kada tragam za negativcima. Ovo je roman koji vrijedi čitati upravo zbog te neizvjesnosti, a kasnije i saznanja kako se iz nijedne laži ne izlazi kao pobjednik. Moja je preporuka velika kao sunce (prigodno rečeno), a vi ako želite saznati tko najbolje servira laži upustite se u nezaboravni lov na pomrčine pa usput i krivca privedite pravdi.
Recenziju napisala Sandra Avar
I prije čitanja ovog romana shvatila sam da se tu radi o velikim lažima, a tek kada sam malo bolje zagrebla površinu cijele priče pokazalo se kako je sveprisutna ne jedna laž nego deseci njih. Svi imamo tajne, neki velike, neki male, neki bezazlene, a drugi one koje bi mogle tuđe živote razoriti do temelja, e pa ove zadnje navedene, ove laži koje razaraju, prožimaju cijeli roman. Istina je da sve krene jednom malom laži, potpuno je bijela i nikome ne može nauditi, ali kako bi se prikrila prva, izriče se druga laž malo veća nakon koje upadate u vrtlog pretvaranja, skrivanja i zavaravanja.
Kit je strastveni lovac na pomrčine, voli ih gledati, fotografirati, o njima raspravljati po forumima, voli ih pratiti i obilježavati na svojoj karti, a Laura se zaljubila u njega još više kada je shvatila koliko je njegova strast prema pomrčinama podjednaka onoj koju gaji prema njoj. Zajedno su, mladi i sneni posjetili pomrčinu, uživali, a onda doživjeli strahotu koja će im razoriti živote. Svjedočili su nečemu što je u njihove živote uvuklo još dvoje ljudi i puno stresa. Laura je odlučna u tome što je vidjela, Kit je zbunjen, ali tvrdi da zapravo nije ništa točno vidio, Jamie svima govori da sve to nije tako kako je izgledalo, a Beth od šoka ne govori ništa. I dok pratimo priču u sadašnjosti gdje likovi prolaze kroz bjesomučno suđenje, sa druge strane pratimo prošlost i saznajemo šokantne stvari o životima sviju njih. Doimat će se da odmah na početku znate tko je krivac, a tko žrtva, ali šok ćete doživjeti tek puno kasnije kada se ispostavi da je sve to bila zeznuta dobro isplanirana borba za preživljavanje.
Nitko u toj cijeloj priči ne govori istinu, svi krenu malom laži, a kasnije se zapletu u mrežu iz koje, vjeruju, da ih može izvuči samo nova laž. Kuju se osvete, podmeću se dokazi, laže se u sudnici i ne postoji tu nijedna osoba kojoj bih ikada više bila u stanju povjerovati jer upoznala sam ih sve u njihovim najgorim trenucima, upoznala sam njihove slabosti i mane, ali isto tako upoznala sam i njihove najveće strahove. Reklo bi se: ljudi smo, griješimo, ali ovakve greške nisam već dugo vidjela, ovakav prkos i inat nisam nikada upoznala.
„On kaže/ona kaže“, naslov koji podsjeća na ono „bila, rekla, kazala.“ ili „njegova riječ protiv njezine.“ upravo tako se radnja i odvija, ona kaže jedno, on tvrdi nešto posve drugo, treća strana se drži po strani, a četvrta glumi kako pojma o ničemu nema dok iznutra kipi i skriva bolnu istinu. Savršen je to i mračan psihološki triler koji će vam svojim zavrzlamama pokidati živce, iz stranice u stranicu priča se sve više komplicira, a ujedno se i polako to klupko jada odmotava i istina izlazi na vidjelo. Sa nevjericom na licu čitala sam u detalje ispričane živote nekolicine ljudi kojima je jedna pomrčina zatamnila živote. Preokretima nema kraja, doslovno je svako poglavlje neka nova etapa života glavnih likova, a sve blješti ka tome da bi kraj mogao biti novi šok. I da, kraj je nevjerojatan. Nećete ništa iščititi iz njega ako ga samo malo škicnete, ali ako pratiti cijelu radnju onda će vam taj kraj dati novu dimenziju, novi sažetak svega, a možda i pokoju istinu.
Roman je pomno razrađen, profinjeno opisan i nimalo predvidljiv, Erin se doista potrudila zamesti sve puteve prema istini i čak me dva puta odvela na krivi trag. Svaka joj čast jer rijetko kada se prevarim kada tragam za negativcima. Ovo je roman koji vrijedi čitati upravo zbog te neizvjesnosti, a kasnije i saznanja kako se iz nijedne laži ne izlazi kao pobjednik. Moja je preporuka velika kao sunce (prigodno rečeno), a vi ako želite saznati tko najbolje servira laži upustite se u nezaboravni lov na pomrčine pa usput i krivca privedite pravdi.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar