Stilus knjiga
Kada Marianne igrom slučaja sazna da je njen novi dom unutar zidova nekadašnje bolnice za duševne bolesti, doslovno joj padne mrak na oči jer sve se vraća na naplatu. Svaka uspomena bila lijepa ili ružna u trenutku će isplivati na površinu i prizvati duhove iz prošlosti. Sjetit će se svake sekunde provedene u toj tada ruševnoj bolnici gdje se potajno nalazila sa dečkom Jessejem, gdje se on pokušavao izboriti za pravdu i gdje je ona njuškala u potrazi za nečim važnim.
Sjetila se kako je to nešto važno i pronašla i kako je ta jedna mala tajna napravila veliku pomutnju te kako je iz tog kaosa proizašao tragičan događaj o kojem sada tri osobe šute, kriju mračnu tajnu i boje se da bi se sve moglo otkriti. Sjetila se svoga bijega, prekida sa dečkom, laganja i redanja tajni na već one postojeće. A sada je strah tu, strah od odlaska u zatvor i povređivanja onih koje najviše voli. Ima sada drugi život, ali događaje iz napuštene bolnice teško da će ikada zaboraviti.
Priča je podijeljena na četiri dijela. U prvome saznajemo da je njen muž kupio stan u novouređenoj zgradi upravo tamo gdje je nekada bila bolnica i da je naravno Marianne šokirana jer strah od te zgrade nikada neće nestati. U drugom dijelu saznajemo što se točno dogodilo u tom napuštenom objektu kada je Marianne bila tinejdžerica i kako je nedugo nakon tog događaja prestrašena pobjegla u drugi grad. U trećem dijelu vraćamo se u 1958.godinu i svjedočimo užasima koji su se događali u duševnoj bolnici i vidimo svijet žena koje su proglašene ludima, a zapravo su bile sasvim normalne i tu upoznajemo Helen koja je napravila nekoliko loših stvari, ali zapravo je samo htjela pomoći. U zadnjem dijelu saznajemo tko se tu za što borio i kako je cijela situacija pomalo eskalirala, a sve je završilo spoznajom da ponekad moramo šutjeti kako bi zaštitili one koje volimo.
Nekada, ne tako davno, sve je bilo potpuno drugačije. Ako su žene bile slomljene zbog smrti sinova u ratu ili ako su uzimale kontracepcijske pilule ili ako su bile žrtve nasilja u obitelji, zbog istoga sklone alkoholu i melankoliji bile su zreli slučajevi da ih se zatvori u duševnu bolnici. Postale su predmeti kojima se manipuliralo i koje se liječilo od izmišljenih stanja koja uopće nisu ni bile bolesti. Takvim pacijentima pržili su mozak elektrošokovima kako bi ih izbacili iz depresije. Molim? Šokirana sam! Čitala sam knjigu hipnotizirana napetošću i izbezumljena količinom gluposti u koje su tadašnji liječnici vjerovali, a koje su upućivale kako je sve to nekada bilo potpuno normalno.
Ne daj Bože da je mlada žena u to vrijeme bila previše ambiciozna ili sklona prihvatiti poslovni izazov jer se to smatralo ludošću i vrlo nasilnim ponašanjem. Mislim da bi i mene strpali na takvo mjesto jer jezičina mi je u većini slučajeva predugačka pa svima sve odgovaram, ali isto tako sklona sam višim ciljevima pa bi svakako bila proglašena ludom, agresivnom i razum mi je definitivno poremećen ako bi se njih pitalo. Jednostavno ne mogu vjerovati u to što sam pročitala, a svijest mi vrišti da je sve to nažalost istina. Ne znam kako sve to pojmiti, teško je bilo čitati dio gdje su tako zorno prikazane patnje tih žena. Knjiga je zanimljiva i napeta je i vuče na čitanje, a pruža i šok i nevjericu i niz emocija koje su me slomile.
Itekako vam preporučam knjigu, da vas otrijezni, da vam pokaže kako je žena nekada bila tek jedna mala recka bez prava na mišljenje i na normalan život, bile su primorane roditi cijeli čopor djece i imale nikakva prava na kontracepciju. Ovaj psihološki roman pokazat će vam onu manje lijepu stranu prošlosti, prošlosti koja uopće nije tako daleka, ali je bila jako okrutna. Opsesivno i manično učenje i govorenje raznih jezika smatralo se razlogom da osoba završi u ludnici, isto tako su se prijavom u takve bolnice sakrivali abortusi, silovanja ili tinejdžerske trudnoće. Potresan, strašan i savršeno briljantan roman. Svakako pročitajte.
Recenziju napisala Sandra Avar
Kada Marianne igrom slučaja sazna da je njen novi dom unutar zidova nekadašnje bolnice za duševne bolesti, doslovno joj padne mrak na oči jer sve se vraća na naplatu. Svaka uspomena bila lijepa ili ružna u trenutku će isplivati na površinu i prizvati duhove iz prošlosti. Sjetit će se svake sekunde provedene u toj tada ruševnoj bolnici gdje se potajno nalazila sa dečkom Jessejem, gdje se on pokušavao izboriti za pravdu i gdje je ona njuškala u potrazi za nečim važnim.
Sjetila se kako je to nešto važno i pronašla i kako je ta jedna mala tajna napravila veliku pomutnju te kako je iz tog kaosa proizašao tragičan događaj o kojem sada tri osobe šute, kriju mračnu tajnu i boje se da bi se sve moglo otkriti. Sjetila se svoga bijega, prekida sa dečkom, laganja i redanja tajni na već one postojeće. A sada je strah tu, strah od odlaska u zatvor i povređivanja onih koje najviše voli. Ima sada drugi život, ali događaje iz napuštene bolnice teško da će ikada zaboraviti.
Priča je podijeljena na četiri dijela. U prvome saznajemo da je njen muž kupio stan u novouređenoj zgradi upravo tamo gdje je nekada bila bolnica i da je naravno Marianne šokirana jer strah od te zgrade nikada neće nestati. U drugom dijelu saznajemo što se točno dogodilo u tom napuštenom objektu kada je Marianne bila tinejdžerica i kako je nedugo nakon tog događaja prestrašena pobjegla u drugi grad. U trećem dijelu vraćamo se u 1958.godinu i svjedočimo užasima koji su se događali u duševnoj bolnici i vidimo svijet žena koje su proglašene ludima, a zapravo su bile sasvim normalne i tu upoznajemo Helen koja je napravila nekoliko loših stvari, ali zapravo je samo htjela pomoći. U zadnjem dijelu saznajemo tko se tu za što borio i kako je cijela situacija pomalo eskalirala, a sve je završilo spoznajom da ponekad moramo šutjeti kako bi zaštitili one koje volimo.
Nekada, ne tako davno, sve je bilo potpuno drugačije. Ako su žene bile slomljene zbog smrti sinova u ratu ili ako su uzimale kontracepcijske pilule ili ako su bile žrtve nasilja u obitelji, zbog istoga sklone alkoholu i melankoliji bile su zreli slučajevi da ih se zatvori u duševnu bolnici. Postale su predmeti kojima se manipuliralo i koje se liječilo od izmišljenih stanja koja uopće nisu ni bile bolesti. Takvim pacijentima pržili su mozak elektrošokovima kako bi ih izbacili iz depresije. Molim? Šokirana sam! Čitala sam knjigu hipnotizirana napetošću i izbezumljena količinom gluposti u koje su tadašnji liječnici vjerovali, a koje su upućivale kako je sve to nekada bilo potpuno normalno.
Ne daj Bože da je mlada žena u to vrijeme bila previše ambiciozna ili sklona prihvatiti poslovni izazov jer se to smatralo ludošću i vrlo nasilnim ponašanjem. Mislim da bi i mene strpali na takvo mjesto jer jezičina mi je u većini slučajeva predugačka pa svima sve odgovaram, ali isto tako sklona sam višim ciljevima pa bi svakako bila proglašena ludom, agresivnom i razum mi je definitivno poremećen ako bi se njih pitalo. Jednostavno ne mogu vjerovati u to što sam pročitala, a svijest mi vrišti da je sve to nažalost istina. Ne znam kako sve to pojmiti, teško je bilo čitati dio gdje su tako zorno prikazane patnje tih žena. Knjiga je zanimljiva i napeta je i vuče na čitanje, a pruža i šok i nevjericu i niz emocija koje su me slomile.
Itekako vam preporučam knjigu, da vas otrijezni, da vam pokaže kako je žena nekada bila tek jedna mala recka bez prava na mišljenje i na normalan život, bile su primorane roditi cijeli čopor djece i imale nikakva prava na kontracepciju. Ovaj psihološki roman pokazat će vam onu manje lijepu stranu prošlosti, prošlosti koja uopće nije tako daleka, ali je bila jako okrutna. Opsesivno i manično učenje i govorenje raznih jezika smatralo se razlogom da osoba završi u ludnici, isto tako su se prijavom u takve bolnice sakrivali abortusi, silovanja ili tinejdžerske trudnoće. Potresan, strašan i savršeno briljantan roman. Svakako pročitajte.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar