Znanje
Nisam mogla ni zamisliti da jedna ovako predivna naslovnica krije toliku bol, jednu djevojčicu željnu ljubavi, jednu izgubljenu dušu koja pati i jednu novu priliku za novi početak. Nakon smrti roditelja Alice živi sa bakom na farmi cvijeća, a ta je farma ujedno i utočište ženama koje su jako slične Alice, sve su one slomljene, izgubljene i pokušavaju prošlost ostaviti iza sebe. Sve one rade na farmi cvijeća i lijeće svoja srca, tako će i Alice prigrliti novi svijet oko sebi i pružiti sebi drugu priliku.
Alice žudi za izrazom, za otkrivanjem tajna i prihvaćanjem istine, ali ne znam kako pa joj se u glavi redaju brojna pitanja- Kamo je majka odlazila kad joj je pogled bio uperen u daljinu? Kako su u njezinu ocu mogla čučati dva različita čovjeka? Od kakve je kletve njezin prvi plač spasio majku? Zašto je njezina majka razgovarala sa cvijećem na tako poseban način? I tako se i sama počinje služiti jezikom cvijeća ulazeći u neku čaroliju na nevjerojatno živopisan i dirljiv način.
A kada odraste u mladu ženu sve tajne godinama skrivane izlaze na vidjelo i pokažu Alice kako cvijeće isto čuva burne tajne, a priče mogu ispričati samo ljudi. Ova obiteljska drama smještena u samo središte divljeg cvijeća daje temu koja kida srce. Riječ je tu o obiteljskom nasilju, nasilnom ocu, shrvanoj majci, djetetu koje sve to gleda i pati pa nam svako poglavlje koje nosi naziv i značenje nekog cvijeta prvo daje nadu, a samim time nas priprema na šok koji slijedi.
I čitam priču sa suzama u očima, boli me cijela priča gdje se miješa moderan život sa nekom izmišljenom bajkom, gdje se surova stvarnost prihvaća na idiličnoj farmi autohtonog cvijeća i pokazuje drugačiji put, novo mjesto gdje bolje sutra ipak postoji. „Izgubljeno cvijeće Alice Hart“ priča je o želji za posjedovanjem, o izgubljenim trenutcima, o tugovanju i napuštenoj ljubavi. Jedno odrastanje pokazalo je put skrivenih ljubavi i rane koje teško zacjeljuju, te da nas neke ljubavi potpuno unište.
Sudbina i skrivene vrijednosti donose nove poglede u budućnost, ali kako će Alice preživjeti krivnju zbog teške tragedije koja je zadesila sve koje je voljela? Ovo je ujedno priča o hrabrost i ponovnom rođenju, o spoznaji da čak i kada smo sami zapravo nikada nismo sami i bol će minuti. I oduševit će vas i uništiti i pokazati vam drugu stranu priče o ožiljcima koji zauvijek ostaju na duši.
I na kraju autorica nam piše tijek svojeg istraživanja, spominje divne ljude koje je upoznala i čije je priče stavila u roman i daje zaključak da „Australija ima crnu povijest. To je oduvijek bila i zauvijek će biti zemlja Aboridžina.“ Znači, nema oklijevanja, pročitajte ovu hrabru priču smještenu u srce Australije, dajem vam veliku preporuku jer ovo je knjiga sa puno cvijeća koja mi se jako svidjela iako sam isprva bila nekako skeptična i vjerujte mi čitat ću je ponovno jer nada i bolje sutra doista postoje.
Recenziju napisala Sandar Avar
Nisam mogla ni zamisliti da jedna ovako predivna naslovnica krije toliku bol, jednu djevojčicu željnu ljubavi, jednu izgubljenu dušu koja pati i jednu novu priliku za novi početak. Nakon smrti roditelja Alice živi sa bakom na farmi cvijeća, a ta je farma ujedno i utočište ženama koje su jako slične Alice, sve su one slomljene, izgubljene i pokušavaju prošlost ostaviti iza sebe. Sve one rade na farmi cvijeća i lijeće svoja srca, tako će i Alice prigrliti novi svijet oko sebi i pružiti sebi drugu priliku.
Alice žudi za izrazom, za otkrivanjem tajna i prihvaćanjem istine, ali ne znam kako pa joj se u glavi redaju brojna pitanja- Kamo je majka odlazila kad joj je pogled bio uperen u daljinu? Kako su u njezinu ocu mogla čučati dva različita čovjeka? Od kakve je kletve njezin prvi plač spasio majku? Zašto je njezina majka razgovarala sa cvijećem na tako poseban način? I tako se i sama počinje služiti jezikom cvijeća ulazeći u neku čaroliju na nevjerojatno živopisan i dirljiv način.
A kada odraste u mladu ženu sve tajne godinama skrivane izlaze na vidjelo i pokažu Alice kako cvijeće isto čuva burne tajne, a priče mogu ispričati samo ljudi. Ova obiteljska drama smještena u samo središte divljeg cvijeća daje temu koja kida srce. Riječ je tu o obiteljskom nasilju, nasilnom ocu, shrvanoj majci, djetetu koje sve to gleda i pati pa nam svako poglavlje koje nosi naziv i značenje nekog cvijeta prvo daje nadu, a samim time nas priprema na šok koji slijedi.
I čitam priču sa suzama u očima, boli me cijela priča gdje se miješa moderan život sa nekom izmišljenom bajkom, gdje se surova stvarnost prihvaća na idiličnoj farmi autohtonog cvijeća i pokazuje drugačiji put, novo mjesto gdje bolje sutra ipak postoji. „Izgubljeno cvijeće Alice Hart“ priča je o želji za posjedovanjem, o izgubljenim trenutcima, o tugovanju i napuštenoj ljubavi. Jedno odrastanje pokazalo je put skrivenih ljubavi i rane koje teško zacjeljuju, te da nas neke ljubavi potpuno unište.
Sudbina i skrivene vrijednosti donose nove poglede u budućnost, ali kako će Alice preživjeti krivnju zbog teške tragedije koja je zadesila sve koje je voljela? Ovo je ujedno priča o hrabrost i ponovnom rođenju, o spoznaji da čak i kada smo sami zapravo nikada nismo sami i bol će minuti. I oduševit će vas i uništiti i pokazati vam drugu stranu priče o ožiljcima koji zauvijek ostaju na duši.
I na kraju autorica nam piše tijek svojeg istraživanja, spominje divne ljude koje je upoznala i čije je priče stavila u roman i daje zaključak da „Australija ima crnu povijest. To je oduvijek bila i zauvijek će biti zemlja Aboridžina.“ Znači, nema oklijevanja, pročitajte ovu hrabru priču smještenu u srce Australije, dajem vam veliku preporuku jer ovo je knjiga sa puno cvijeća koja mi se jako svidjela iako sam isprva bila nekako skeptična i vjerujte mi čitat ću je ponovno jer nada i bolje sutra doista postoje.
Recenziju napisala Sandar Avar
Primjedbe
Objavi komentar