Izdanje Naklada Ceres
Što je zapravo jednadžba ugode i neugode? Autor smatra kako su to „skriveni osnovni zakoni života“ i ako ljudi vjeruju u tu tezu ona im može promijeniti svijet. Autor nam priča o tome koliko ima dobrih i loših ljudi, pametnih i glupih i kako je to teško promijeniti kako god da gledamo na situaciju i teško da će pojedinac promijeniti svijet, možda će promijeniti odnose ali bit će i dalje ostati ista. Dok je neugoda očaj i bol, ugodom se stvara preokret te ljubavlju priskačemo u pomoć najbližima.
Ovo je knjiga uz koju sam čitajući je puno kimala glavom i govorila: „Kako je ovo lijepo rečeno i tako istinito.“ Sami stvaramo svoj svijet i isto tako sami biramo hoće li nam život biti splet neugodnosti ili ćemo ga pretvoriti u ugodnu situaciju. Na nama je da odlučimo što želimo i da tada dobro razmislimo kako ćemo stići do željenog cilja. Autor strepi kako bi to izjednačavanje ugode i neugode mogao biti samo izgovor za ravnodušnost, nedostatak sućuti i ljubavi, ali isto tako svjestan je da tom jednadžbom ljudi neće postati bolji već samo da bi im moglo biti bolje.
Kroz knjigu autor vodi zanimljive dijaloge sa Herbertom Marcuseom, Sigmundom Freudom i Edith Stein iz kojih saznajemo mnogo dublju etičku i duhovnu dimenziju zakona ugode i neugode. Dočarava nam hedonističke nadzore, stanja u psihozi te kulture koje raspravljaju o smislu i patnji. Autor nije želio zbuniti čitatelje svojim hipotezama o jednadžbi ugode i neugode već samo prikazati koliko nanošenje patnje i boli drugima vama neće donijeti sreću. A kako i sam zna da nema ugode bez neugode on tu hipotezu naziva „neobično ludom.“ Postavljaju se brojna pitanja o životu i smrti, o religiji i vjeri te o razlici između sreće i nesreće, a u svemu tome najvažnija je kaže ljubav jer „bez ljubavi život je pakao.“
Autor je prošao kroz mnoge oblike psihoze i prikazao nam kako je bit u vjeri i kada si sva pitanja lijepo posložite u glavi tek tada ima nade za vas. Kaže kako je fizičkim poslovima smanjio svoj ego i postao poslušan, a i puno je pisao što ga je držalo okupiranim. Okrenuo se vjeri i tako našao svoju jednadžbu ugode i neugode. Za sebe kaže kako je strastveni hedonist i upravo je zbog toga istražio sve opcije zakona ugode i neugode, proučavao je kulture i religije, a isto tako i ljudske odnose kako bi bolje shvatio sebe. Zanimljiv je ovo ogled na drugu stranu života, nešto što će vas natjerati da više pažnje posvetite malim stvarima.
Recenziju napisala Sandra Avar
Što je zapravo jednadžba ugode i neugode? Autor smatra kako su to „skriveni osnovni zakoni života“ i ako ljudi vjeruju u tu tezu ona im može promijeniti svijet. Autor nam priča o tome koliko ima dobrih i loših ljudi, pametnih i glupih i kako je to teško promijeniti kako god da gledamo na situaciju i teško da će pojedinac promijeniti svijet, možda će promijeniti odnose ali bit će i dalje ostati ista. Dok je neugoda očaj i bol, ugodom se stvara preokret te ljubavlju priskačemo u pomoć najbližima.
Ovo je knjiga uz koju sam čitajući je puno kimala glavom i govorila: „Kako je ovo lijepo rečeno i tako istinito.“ Sami stvaramo svoj svijet i isto tako sami biramo hoće li nam život biti splet neugodnosti ili ćemo ga pretvoriti u ugodnu situaciju. Na nama je da odlučimo što želimo i da tada dobro razmislimo kako ćemo stići do željenog cilja. Autor strepi kako bi to izjednačavanje ugode i neugode mogao biti samo izgovor za ravnodušnost, nedostatak sućuti i ljubavi, ali isto tako svjestan je da tom jednadžbom ljudi neće postati bolji već samo da bi im moglo biti bolje.
Kroz knjigu autor vodi zanimljive dijaloge sa Herbertom Marcuseom, Sigmundom Freudom i Edith Stein iz kojih saznajemo mnogo dublju etičku i duhovnu dimenziju zakona ugode i neugode. Dočarava nam hedonističke nadzore, stanja u psihozi te kulture koje raspravljaju o smislu i patnji. Autor nije želio zbuniti čitatelje svojim hipotezama o jednadžbi ugode i neugode već samo prikazati koliko nanošenje patnje i boli drugima vama neće donijeti sreću. A kako i sam zna da nema ugode bez neugode on tu hipotezu naziva „neobično ludom.“ Postavljaju se brojna pitanja o životu i smrti, o religiji i vjeri te o razlici između sreće i nesreće, a u svemu tome najvažnija je kaže ljubav jer „bez ljubavi život je pakao.“
Autor je prošao kroz mnoge oblike psihoze i prikazao nam kako je bit u vjeri i kada si sva pitanja lijepo posložite u glavi tek tada ima nade za vas. Kaže kako je fizičkim poslovima smanjio svoj ego i postao poslušan, a i puno je pisao što ga je držalo okupiranim. Okrenuo se vjeri i tako našao svoju jednadžbu ugode i neugode. Za sebe kaže kako je strastveni hedonist i upravo je zbog toga istražio sve opcije zakona ugode i neugode, proučavao je kulture i religije, a isto tako i ljudske odnose kako bi bolje shvatio sebe. Zanimljiv je ovo ogled na drugu stranu života, nešto što će vas natjerati da više pažnje posvetite malim stvarima.
Recenziju napisala Sandra Avar
Primjedbe
Objavi komentar